Jedinstvena podudarnost, koja se događa baš u godinama kada se u Europi rađa živa radoznalost za kazalištem Nō, i zanos prema jednom scenskom jeziku sazdanom od simbola naročito na poticaj Gordona Craiga, a još više zasluge Yeatsa koji je želio koristiti tehnike Nō teatra u svojim vlastitim dramama nude Poundu priliku da predstavi zapadu tekstove, prevedene od njega i Fenollosa, repertoara Nō, naročito one Zeamijeve.

Tako se ponajprije gubi distinkcija između ova dva lika, a da ne spominjem kako postaje i smiješno kada tajnice-kurvice po veleposlanstvima počnu citirati Nietzschea ili Yeatsa.

Vrata Lady Ottoline uvijek su bila otvorena, bilo to u njezinom domu u Londonu i Garsingtonu ili vikendici u Oxfordshireu, a posjetitelji su to obilno iskorištavali svi slavni umjetnici bili su sastavnim dijelom njezine svakodnevice i njezinih soba, od filozofa Bertranda Russella i Rogera Fryja, kome je pomogla odabrati slike za njegovu postimpresionističku izložbu, jednu od najutjecajnijih cijeloga stoljeća, preko pjesnika Yeatsa, kojeg je smatrala jedinim pravim genijem, pa do Henryja Jamesa, DH Lawrencea, Winstona Churchilla i Herberta Asquitha.

Vizija, ezoterično i kriptično djelo irskoga književnika Williama Butlera Yeatsa (1865 - 193 5), posljednjega velikog pjesnika fin de sičcla, teško je razumljiva knjiga nastala iz pretežno automatskih zapisa što ih je Yeats napisao posredstvom žene kao medija.

Između ostalih, u klub je doveo svoja dva Škota Ian St Johna i Ron Yeatsa.

Yeatsa: Cast a cold eye/On life, on death./Horseman, pass by

Ponovno je otkriven tek pedesetak godina kasnije, a posve prigrljen biva od britanskih modernista prve generacije poput Yeatsa (da, britanskih a ne irskih), odnosno druge generacije poput Eliota (da, britanskih a ne američkih).

Za razliku od francuske književnosti, koja je već više od pedeset godina imala svoj moderni pokret, engleska georgijanska poezija, izuzev Williama Butlera Yeatsa, koji je ionako bio Irac, davila se u svojoj samozadovoljnoj izolaciji i recikliranju Tennysonovih formula, i nije se dešavalo ništa uzbudljivo niti interesantno, osim pumpanja akademskog neoromantičarskog versiranja, koje je, kako su godine prolazile, sve više postajalo obično stihovano moraliziranje i dociranje.

Zatim slijedi druga četvrtina dvadesetog stoljeća, u kojoj nalazimo Williama Butlera Yeatsa (1923.), Georgea Bernarda Shawa (1925.), Thoman Mann (1929.).

Newell je režiser svaštar čija se relativno visoka reputacija ne poklapa s osrednjom vrijednošću velike većine njegovih filmova - jedini mu je uradak s izrazitim okusom, bojom i mirisom američki debi, gangsterski krimić Donnie Brasco, dok je razvikana romantična komedija Četiri vjenčanja i sprovod jedan od najprecjenjenijih filmova 90 - ih, a Harry Potter i vatreni pehar, uz Harryja Pottera i red Phoenixa engleskog mu zemljaka Davida Yeatsa, najbezličniji i najdosadniji izdanak serijala.

P rvo predavanje u Vancouveru, održano na stogodišnjicu rođenja Williama Butlera Yeatsa, 13. lipnja 1965., počinje mješavinom humora, napetosti i šarma specifičnog za seanse.

Strukturalna veza između toga da su Yeatsa posjetili duhovi a da je Yeats posjetio Spicera, dobiva magično značenje u kontekstu predavanja o poetskim izvorima, glasovima i duhovima: Spicer uvodi Yeatsa kao svojega poetskog preteču svojega oca-duha a njegova poetika izvodi neku vrstu ozbiljne drame (poput one u Hamletu) u kojoj su živi odgovorni za želje mrtvih.

Tko voli Yeatsa i priču o Ledi i labudu, voljet će i Rothov opis vlastitog nosa (" indifferent beak ").

Naslov je Tvoja krv i moja, (Mozaik knjiga), citat iz prekrasne pjesme Responsibilities (Odgovornosti) irskog pjesnika Williama Butlera Yeatsa.

Blavatsky je bila povezana s likovim poput pjesnika Williama Butlera Yeatsa kasnije dobitnika Nobelove nagrade.

Yeatsa nije imala važniju pojavu (istini na volju, radi se o kolažu besmislenih tekstualnih slagalica i citatnih natruha nad kič-humusom funka, soula, eurodisca i rocka zgrijanih narkotičkim asortimanom).

Eliota, Yeatsa, Lewisa Carrolla, Williama Blakea ili Rilkea, a svakako od susjeda posudite kineske pjesnike srednjevjekovlja i majstore haikua carskoga Japana (Keats, Shelley, Borges, Neruda, Emily Dickinson i Shakespeare vjerojatno vam već otprije leže na noćnom ormariću.)

U književnome i dramskome svijetu, Humphrey Wards i Clyde Fitches idoli su mase, dok ih samo nekoliko zna ili cijeni ljepotu i duh Emersona, Thoreaua, Whitmana; Ibsena, Hauptmanna, Butlera Yeatsa ili Stephena Phillipsa.

Pjesma W. B. Yeatsa Easter, 1916 jedna je od njegovih najboljih i najvećih pjesama, a nastala je pod utjecajem događaja poznatog kao Uskršnji ustanak kada se pokušalo proglasiti Irsku Republiku.

Pokušaj nije uspio i to je jako pogodilo Yeatsa te je pod utjecajem razočaranja i nemira, koje su ti događaji u njemu pobudili, napisao ovu pjesmu.

Autorica Josephine Hart koja je predsjedala žirijem izjavila je kako je zbirka A Scattering " dobra na granici s genijalnom... u najboljim trenucima na nivou Yeatsa i Browninga ".

Yeatsa The Second Coming, pobjednica je natjecanja Interactive Fiction Competition 2003 i dobitnica je 4 nagrade XYZZY Awards 2003, među kojima one za najbolju igru i scenarij.

U praktičnoj primjeni naglasak je na lirici, a primjeri obuhvaćaju Gundulića, Kranjčevića, Matoša, Gervaisa, Pavića, Šopa, Eliota, Yeatsa i druge pjesnike.

Njegov pristup Irskoj kulturi je za razliku od ostalih članova Preporoda bio gotovo demitologiziran u tome da nije sadržavao primjese romantičnog nacionalizma jednoga Patricka O Pearsea ili Yeatsa već je želio prikazati narod Irske sa svim svojim manama i kvalitetama.

Sin slavnog Williama Butlera Yeatsa, vjerojatno najpoznatiji upravo po portretu samog oca.

Irwing Howe i Harry Lavin konstatirali su 1959. godine, odnosno 1960. godine u člancima Mass-society and postmodern fiction, odnosno What was Modernism? da je suvremena literatura, za razliku od velike literature Moderne literature Yeatsa, Eliota, Pounda i Joycea okarakterizirana slabljenjem, odnosno opadanjem inovacijske potencije i prodorne snage.

Yeatsa, koji je naglasio značaj dizajna poštanske marke kao najboljeg nacionalnog ambasadora.

Sve je krenulo dobro; impresionirao bi ih citiranjem Byrona ili Yeatsa, pale bi na filozofiranje o besmislu zapadne civilizacije, i na dugačke, mršave ruke koje su tako spretno plovila tipkama klavira

Odlučila je ne osjećati se tako, a za to je već imala spremnu svoju malu terapiju; najprije šetnja do kafića, u laganoj haljinici i bez šminke, popiti kavu s mlijekom, prelistati dnevne novine, osmjehnuti se konobaru, a potom preko puta u slastičarnicu kod šipca i smazati jedan obilati šareni sladoledni kup sa višnjom na vrhu i standardnim kišobrančićem, a zatim lijepo doma i smotati vrh marihuane koje je uvijek skupljala po tulumima, trpala ih u džepove, a zatim doma u drvenu kutijicu koja svira neku alpsku polku kada se otvori ladica, povući ga do kraja a onda se uvaliti u mlaku kupku i čitati, recimo, W. B. Yeatsa.

Ova konfrontacija s uobičajenim dijeli entuzijastičnu angažiranost s modernim piscima poput Nietzschea, Ibsena, Joycea, Faulknera, Yeatsa i drugih, u ime vrlo različite vrste racionalnosti.