Nakon misnog slavlja za svih je pripremljen besplatan, obilat domjenak kojeg ve? tradicionalno organiziraju zavi? ajni klubovi koji djeluju u Cerniku.

Ove godine to su u? inili zavi? ajni klubovi Li? ana, Slavonaca i Bosanaca.

U posjeti su bili prijatelji iz HPD a Kalinje iz okolice Svetog Ivana Zeline i za zavi? ajnu zbirku poklonili nekoliko etno predmeta.

Josip uze tijelo, zavi ga u čisto platno, te ga položi u svoj novi grob, koji bijaše izdubao za se u pećini.

Stvarno zanimljiv sastav srednje generacije hrvatskih autora, od kojih su neki ve ć bili gosti Sajma u Frankfurtu, a jedan od njih, Bauer, predstavio je roman Zavi č aj, zaborav prije na Frankfurtu nego u Zagrebu.

U 18:30 sati sastanak? e imati foto sekcija Samoborski kipec i? lanovi Zavi? ajne zbirke radi bližih dogovora oko izložbe koju postavljamo u svibnju 2011. godine.

Iako se odjednom našao u irealnim prostorima, sa zavi č ajem koji mu je sada kao temat ostao iza le đ a, on tek slabašno rogobori o svijetu koji uživa u propasti č ovjeka.

Sav se Izrael skupi i oplaka ga nari? u? i za njim; i pokopaše ga u njegovu zavi? aju u Rami.

Na usredoto č enost prema književnosti jedne hrvatske regije koja se pokušava sagledati u širem kontekstu upu ć uje ve ć intrigantna prva re č enica knjige, koja je svojevrstan odjek naslova uvodne studije Zašto su mali pisci prešu ć ivani u hrvatskoj književnoj historiografiji?: Zašto u književnim povijestima i pregledima nastalim u XX. stolje ć u nismo mogli prona ć i imena pisaca poput Josipa Karlovi ć a (1853 1905), Mladena Barbari ć a (1873 1936) ili Josipa Crepi ć a Aurela (1890 1940)? Autorica problemu pristupa iz postmoderne perspektive pokušavaju ć i nadvladati odre đ enu napetost izme đ u internacionalnoga, nacionalnoga i regionalnoga, što je evidentno i u samim terminima svjetske, nacionalne i regionalne (zavi č ajne) književnosti, a osobito nacionalnoga i regionalnoga u hrvatskoj književnoj historiografiji te ispomažu ć i se razmišljanjima Antuna Barca o veli č ini malenih i Vinka Breši ć a o novom regionalizmu u hrvatskoj književnosti dolazi do zaklju č ka o lakšem ulasku malih pisaca u književnu povijest i znanost u postmodernom stanju, na č emu temelji dalje istraživanje.

Proza Josipa Crepi ć a Aurela podvrgnuta je iscrpnoj lingvisti č koj analizi da bi se odredio utjecaj zavi č ajnog idioma.

No autorica se historiografskim pristupom ne koristi samo kao sredstvom za analizu postoje ć eg stanja nego i za njegovu kritiku, primjerice u ocjeni važnosti Ivana Kozarca i literarne Slavonije: Premda je napisao nekoliko književnih djela antologijske vrijednosti, položaj Ivana Kozarca u hrvatskoj književnoj povijesti ukazuje na status drugorazrednosti, provincijalnosti i inferiornosti ne samo njegova opusa nego i kontinentalnoga književnoga diskursa prema mediteranskom književnom diskursu. Tekst o Kozarcu uvršten je uz još nekoliko č lanaka o mikrotoponimima vinkova č koga predgra đ a Krnjaša i zavi č ajnoga predjela Šokadije, gdje se slavonska književnost pobliže razmatra kao tematski č vrsto povezana s tlom barem od trenutka kada je Relkovi ć ev Satir pokudio Slavonce zbog njihova odnosa prema zemlji nakon odlaska Turaka.

Vrijedi svakako još spomenuti i dvije pomne analize teksta s po č etka knjige, koje neupu ć enom č itatelju nude izvrstan uvid u prostor okolice Požege iz stihotvorno zanimljive (asonance, aliteracije) zavi č ajne pjesme Ota Šijakovi ć a Kolo gorah te intertekstualni pogled na Još jednu slavonsku Juditu Roberta Kauka.

U tom tekstu nalazi se zaklju č ak karakteristi č an za cijelu Zaboravljenu književnu baštinu, u kojem se postavlja opreka izme đ u zapostavljene baštine i č esto spominjane mediteranske baš ć in e: Kaukova Judita nije zauzela istaknuto mjesto me đ u narativnim žanrovima u stihu te je brzo pala u potpuni zaborav od kojega ga pokušava djelomi č no spasiti ovaj č lanak (...) ako ni zbog č ega drugoga, onda stoga što je za hrvatsku književnost tako važna tematika doživjela još jednu aktualizaciju i žanrovsku transformaciju, pokazavši kamo je dospio model biblijskoga epa za č etoga s Maruli ć evom Juditom. Takvo sagledavanje cjelokupnog razvoja nacionalne književnosti iz njezina po narje č ju dominantna, ali ipak naizgled zapostavljena odvjetka uspostavlja zanimljivu i novu perspektivu iz koje se mogu ć nost revalorizacije zapostavljenoga pokazuje kao bitan i koristan projekt za hrvatsku književnost, č iji bi u knjizi nazna č en sljede ć i korak mogao biti obra đ ivanje regionalnog i zavi č ajnog kod poznatijih i priznatijih kriti č ara i autora kao što su Vladimir Luna č ek, Josip Kosor ili Antun Gustav Matoš.

Osim gr č ke i rimske povijesne komponente zanimao se i za arapski supstrat svojega zavi č aja, a sva ta mješavina rodila je ne č im univerzalnijim, pa u mediteranskim lukama djeluje nešto kao lingua franca, elementarni kodeks sporazumijevanja.

I krpom zavi. (Umjesto kože lasice može se uzeti kožica bjele zmije.) Napravi melem, lik isti kao kod svakoga napinja, čirova, micina.

O tom pjesniku č akavskog izraza i zavi č ajnih istarskih tema i sadržaja M.

Boris Bileti ć smatra da je Rakov č ev autorski credo: Istra, glagoljaši, narodnjaci, antifašizam, convivenza, č akavica, multikultura, pograni č ni identitet, pluralizam i zavi č ajnost.

Poslije sam se uvjerio da u tome nije nimalo osamljen: svi Dalmatinci za svoj zavi č aj kažu doli, osobito kad je rije č o tome da se onamo putuje.

Uto iz vedra neba sverutni trisk iz sinja oblaka ispušćen Asela udri i tudihtaj u prah zavi.

Meni uop ć e ne smeta njegov skupocjeni vozni park niti me ispunjava zavi šć u.

Jednoga podneva, dok su se djeca igrala u dvorištu, otac zavi č e neka svi č uju: Revolucija...

Što mislite o onima koji zamjeraju umjetnicima što zavi č ajnost unose u svoje djelo?

Meni se, ako sam umjetnik rije č i, može tako zamjeriti što pišem na hrvatskom jeziku jer je to mali, materinski, zavi č ajni jezik.

Usput: moj zavi č aj je cio Balkan, cijela Europa, Zemlja, Svemir.

Od po č etka kroatisti č ke karijere u ranim šezdesetim godinama prošloga stolje ć a Stanislav Marijanovi ć okrenut je vlastitu slavonskom prostoru i zavi č ajnim temama, gdje je našao široko polje istraživa č kih mogu ć nosti, i gdje je do punoga izražaju došla njegova znanstveni č ka vlastitost, upornost i kreativnost.

Sve ovo i druge stvori opiso je književnik Tuoni Špierac Oleandro (Ex. kat. 25, 11.10.) u svoju drugu knjigu Od špilje do nebodera i nose, po kojuoj povijest čovječanstva počinje s pojavuon parvih judih, odnosno Hrvatih, i to baš na počietak ledenega doba, kad cili svit očekuje globalno zatopljenje. A bilo je to, citira ću Tuoneta Špierca, 4 dona pri nego je Hajduk, uz blagoslov Sv. Oca Popie, izgubi od Romie; dvo dona pri subotie 29. novembra u 22.35, kad je naš Tin napusti SuperNovu i cili Broč zavi u carno; dvi šetemone pri Sv. Mikulie, odnosno Djeda Mraza, a jušto pri 2 000 000 godišć, na 23.11., 7 don pri Parvie nedije Došašća. Duođi, Isuse Kriste i izvuc nos iz špilje

Tamo se obilježavala 20. Smotra folklora? uvajmo obi? aje zavi? aja na kojoj je sudjelovalo petnaestak društava sa svojim programom koje smo djelomi? no uspjeli i vidjeti prije nego smo se teško oprostili i krenuli doma.

Osnivaju se i neke manje zavi č ajne udruge, č lanstvo kojih ne č ine samo gra đ ani hrvatske nacionalne pripadnosti (ÂťŠestaniÂŤ, ÂťZupci ProductionÂŤ, ÂťŠušanj za MediteranÂŤ i dr.).

Kolektivno idiotsko ponašanje producira i politička naivnost, površn ost, izobrazba kako ste naveli, ali i mnogo toga kao licemjerje, zavi st, sitna koristoljubivos t, grabežljivost, jal... kmetski mentalitet, dodv ornost... najman je je bukvalnih idiota naravno.

Ne izazivajmo jedni druge, ne zavi? ajmo jedni drugima