On se svodi na to da od nadležnog upravnog tijela vlasnik dobiva izjavu najpovoljnijeg ponuditelja, s kojim mora sklopiti ugovor (članak 83. stavci 1. i 2. ZPZ-a).

Napominje da se člancima 81. do 85. ZPZ-a onemogućava vlasnicima poljoprivrednog zemljišta slobodna prodaja i davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta.

9. Predlagatelj SDF (predmet broj: U-I-763/2009) smatra nespornim da se člancima 15. i 16. ZPZ-a ograničava pravo vlasništva vlasnika poljoprivrednog zemljišta, jer mu se pod određenim uvjetima »može oduzeti pravo raspolaganja poljoprivrednim zemljištem i dati u zakup trećim osobama«.

Zbog različitog sadržaja osporenih odredbi ZPZ-a, a time i različitih prigovora predlagatelja, obrazloženje razloga kojima se Ustavni sud vodio u ocjeni suglasnosti s Ustavom osporenih zakonskih odredbi sačinjeno je prema pojedinim osporenim člancima ili skupinama sadržajno srodnih članaka ZPZ-a.

Ono obuhvaća sljedeće poljoprivredne površine: oranice, vrtove, livade, pašnjake, voćnjake, maslinike, vinograde, ribnjake, trstike, močvare i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji (članak 3. ZPZ-a).

Pretpostavke propisane člankom 15. stavkom 1. ZPZ-a, promatrane u svom učinu, ne daju ustavnopravno prihvatljivu osnovu za lišavanje vlasnika dotičnih poljoprivrednih zemljišta njihove upotrebljivosti, sve dok zakonodavac ne propiše prijelazne rokove koji će omogućiti i/ili prijelazne mjere koje će osigurati uravnotežen odnos između njihovih vlasničkih prava (članak 48. stavak 1. Ustava) i općih interesa (članak 52. stavak 2. u vezi s člankom 48. stavkom 2. Ustava).

Nastojanje zakonodavca da stvori pretpostavke za osposobljavanje poljoprivrednih zemljišta iz članka 15. stavaka 1. i 2. ZPZ-a za poljoprivrednu proizvodnju nesporno ima legitiman cilj, ali mjere koje su za ostvarenje tog cilja predviđene predstavljaju prekomjeran teret za vlasnike dotičnih zemljišta.

22. Članak 1. i članak 2. stavak 1. ZPZ-a glase:

Takvo uređenje konstituira nejednakost među vlasnicima poljoprivrednih zemljišta s obzirom na njihovu imovinu, koja predstavlja povredu članka 14. stavka 1. u vezi s člankom 48. stavkom 1. Ustava, a koja proizlazi iz nerazmjernosti tereta kojima su vlasnici podvrgnuti ovisno o lokaciji njihova poljoprivrednog zemljišta na dan stupanja na snagu ZPZ-a.

Ona su važna utoliko što čine temelj usporedbe sa zakonskim rješenjima sadržanim u članku 25. stavcima 2. i 3. ZPZ-a.

Članci 81. do 85. ZPZ-a uređuju postupak u kojem vlasnik poljoprivrednog zemljišta, koje se nalazi izvan građevinskog područja, mora provesti pravni posao prodaje ili zakupa svog zemljišta.

Ustavni sud je tijekom provedbe ustavnosudskog postupka utvrdio, međutim, da sadržaj navedenih prigovora predlagateljice ukazuje na nesuglasnost s Ustavom članka 25. stavaka 1., 2. i 3. ZPZ-a, dok ostale odredbe članka 25. ZPZ-a predlagateljici u najvećoj mjeri služe za usporedbu kojom dokazuje nejednakost položaja vlasnika poljoprivrednih zemljišta u usporedivoj pravnoj situaciji.

27. Ustavni sud prihvaća tvrdnju Vlade Republike Hrvatske, sadržanu u prijedlogu ZPZ-a (v. točku 5. obrazloženja ove odluke) da su poljoprivredne površine ograničene i ne mogu se povećavati.

Iako stavci 1. i 3. članka 16. ZPZ-a sami po sebi nisu u nesuglasnosti s Ustavom, njihova organska povezanost s člankom 15. i člankom 16. stavkom 2. ZPZ-a pred Ustavni sud postavlja zahtjev da ih u ovom ustavnosudskom postupku također ukine.

U Konačnom prijedlogu ZPZ-a navedeno je da se provedbom ZPZ-a očekuje »uvođenje veće discipline u prenamjeni poljoprivrednoga zemljišta, formiranje jezgre poljoprivrednih gospodarstava koja će imati dugoročnu perspektivu poljoprivrednih proizvođača s obzirom na zemljišne resurse, početak procesa okrupnjavanja poljoprivrednih gospodarstava iz fonda privatnoga poljoprivrednog zemljišta kao i pojačani promet privatnim zemljištem« (str. 37.).

45. SDF smatra da se člancima 81. i 82. ZPZ-a ograničava pravo vlasništva vlasnika poljoprivrednog zemljišta, jer mu se pod određenim uvjetima ograničava pravo slobodnog raspolaganja tim zemljištem.

Navodi da se člankom 81. ZPZ-a vlasnik prisiljava da svoje privatno vlasništvo isključivo proda državi, odnosno da ne može slobodno prodati svoje zemljište ili ga dati u zakup, već mora dati ponudu državi (Agenciji za poljoprivredno zemljište), odnosno jedinici lokalne samouprave koja vodi postupak prodaje i davanja u zakup zemljišta, pri čemu država ima pravo prvokupa.

Stoga SDF smatra da su članci 81. i 82. ZPZ-a nesuglasni s P1-1 uz Konvenciju.

U postupku koji je uslijedio poslije donošenja rješenja broj: U-I-763/2009 i dr. od 7. srpnja 2010. Ustavni sud odlučio je ispitati i prigovore predlagatelja Dinka Blaževića (predmet broj: U-I-1814/2010) koji se odnose na članke 15. i 16., te članke 81. do 84. ZPZ-a u ovom ustavnosudskom postupku.

Dio prijedloga predlagatelja koji se odnosi na članak 1., članke 3. i 4., članak 5. stavke 2., 4., 5. i 6., članak 6. stavak 4., članak 7., članak 12. stavak 2., članak 13., članke 77. do 80., članke 86. do 89. i članke 91. i 92. ZPZ-a Ustavni sud je izdvojio u poseban ustavnosudski predmet koji se vodi pod brojem: U-I-1723/2011.

Polazeći od tih načelnih pravnih stajališta i primjenjujući ih na članak 15. ZPZ-a, Ustavni sud primjećuje da mjera prisilnog davanja u zakup poljoprivrednog zemljišta u privatnom vlasništvu u cijelosti lišava vlasnika njegova posjeda, a time i privatne upotrebljivosti samog vlasništva.

Stoga je za ograničenje vlasničkih prava iz članka 15. ZPZ-a potrebna »naknada tržišne vrijednosti« iz članka 50. stavka 1. Ustava.

52. U Konačnom prijedlogu ZPZ-a (str. 36.) članci 81. do 85. ZPZ-a spominju se u sljedećem dijelu obrazloženja:

Vlada Republike Hrvatske pozvala se na članak 2. stavak 4. i članak 52. Ustava kao na ustavne osnove za donošenje ZPZ-a.

donošenjem ZPZ-a država je ispunila svoju ustavnu obvezu da zakonom odredi način na koji poljoprivredno zemljište mogu upotrebljavati i iskorištavati njihovi vlasnici.

42.1. Osnovano je i stajalište predlagateljice da razlika u visinama naknade iz članka 25. stavaka 2. i 3. ZPZ-a u odnosu na visinu naknade iz članka 25. stavaka 4. i 5. ZPZ-a dovodi do nejednakosti u pravnom položaju vlasnika s obzirom na njihovu imovinu (poljoprivredno zemljište).

a) Članak 25. stavci 4. i 5. ZPZ-a

49. U odnosu na članke 81. do 85. ZPZ-a predlagatelj Dinko Blažević smatra da ograničenja prava vlasništva koja su određena tim odredbama nisu »ni po kojem kriteriju ' iznimna ', nego sistematske prirode i radikalno narušavaju pravo vlasništva nad velikom većinom privatnog zemljišta u državi.

12. Uz prigovore koji su prethodno navedeni predlagatelj Dinko Blažević (predmet broj: U-I-1814/2010) ističe da članci 15. i 16. ZPZ-a predstavljaju ozbiljne povrede prava vlasništva »u uvjetima kada vlasnik određenog poljoprivrednog zemljišta isto ne obrađuje iz razloga neisplativosti, ili kao osobnog izbora (na temelju prava vlasništva, te poduzetničkih, tržišnih i osobnih sloboda), odredbe članka 15. i 16. ovog Zakona omogućuju praktično razvlašćenje na određeni vremenski rok, bez pravedne kompenzacije.

33. Članak 15. stavak 2. ZPZ-a propisuje da se poljoprivredno zemljište obraslo višegodišnjim raslinjem može dati u zakup na rok do deset godina.