To crpilište lude ljubavi, žudnje strasti i duha, nije ništa drugo no imaginacija, jer, kako kažu ovi pjesnici: gonetati treba osjetilnošću, a ne razumijevati matematičkim metodama. (Opet mi vrag ne da mira, a da ne spomenem predivnu bijelu knjižicu pjesama u prozi Gonetanje gomile Zvonimira Mrkonjića, koja bi zaista nešto mogla odgonetati oko spomenutih kriterija i pjesničkih vrijednosti.)

Srijeda je rezervirana i za književni skup u povodu 70. obljetnice rođenja Zvonimira Mrkonjića, koji će se u dva termina održati u Hrvatskom društvu pisaca.

Režije Paravana, teksta koji govori o smrti, kriminalu, ali i ljepotama bizarnosti u prijevodu Zvonimira Mrkonjića, prihvatio se Ranko Zidarić.

Književna večer Zvonimira Mrkonjića u HDP-u

Pridonijevši opisu polja toga pjesništva, naročito aplikacijom glasovite razdiobne taksonomije, kritička imovina Zvonimira Mrkonjića obvezuje sve koje imalo zanima korpus domaće pjesničke prakse.

Sustavnost na svakom koraku: na samu početku, prije uvodnog teksta Zvonimira Mrkonjića o trubadurima, nabrajaju se izvori, s naslovima u originalu, ukupno njih pet, iz tri govorna područja (francuskog, talijanskog i španjolskog), zatim imena prevoditelja, ima ih jedanaest, od toga su dvije dame, Željka Čorak i Morana Čale.

Paralele idu i do današnjega dana i do naših suvremenih pjesnika, od kojih su neki, u ovom konkretnom slučaju, uvaženi prevoditelji Provansalaca, poput Ivana Slamniga, Zvonimira Mrkonjića, Tonka Maroevića i Luke Paljetka, kako podsjeća naš autor.

U tim će programima sudjelovati brojni domaći pisci poput Slavenke Drakulić, Miljenka Jergovića, Ante Tomića, Jasne Babić, Josipa Mlakića, Borisa Dežulovića, Inoslava Beškera, Renata Baretića, Zvonimira Mrkonjića i Rade Šerbedžije (čiju će autobiografiju Profil neposredno uoči sajma objaviti).

Uz spomenute Sašu Meršenjaka, Zvonimira Mrkonjića, Seada Begovića, Joju Ricova nastupili su Dijana Burazer, Vlatka Žagar

Napisničar Borbe bio se tada okomio na takav literarni defetizam, uzimajući u obranu Hrvate i hrvatsku književnost, pa nabrajajući velike poslijeratne pjesnike: Kaštelana, Goloba, Pupačića, Mađera, Mihalića, Slavičeka, Dragojevića, Mariju Čudinu i Zvonimira Mrkonjića...

Osim proze prevodili ste i našu poeziju, primjerice Zvonimira Mrkonjića i Slavka Mihalića. Prije desetak godina htio sam izdati Antologiju hrvatskog pjesništva, no na kraju sam odustao.

U njemu nalazimo, uz Ivićevu analizu V. simfonije, promišljanja Nikše Gliga o Mahleru kao skladatelju čija glazba, Adornovim riječima, naznačuje nužne putove Nove glazbe 20. stoljeća, nekoliko zapažanja Zvonimira Mrkonjića o naravi teksta Mahlerovih pjesama te prijevode Sjećanja na Gustava Mahlera Natalie Bauer-Lechner i nekoliko pisma samog skladatelja.

O tome kako je jedinstveno pjesničko umijeće trubadura utjecalo na kulturu cijele Europe, pa tako i na našu, govori knjiga Zvonimira Mrkonjića i Mirka Tomasovića, Trubaduri.

Društvo za promicanje književnosti na novim medijima planira u 2009. godini objaviti 21 novi naslov, a među njima već sada možemo najaviti i knjige Booksinog suradnika Marka Pogačara, zatim Josipa Mlakića, Zvonimira Mrkonjića, Tomice Bajsića, Dorte Jagić, Sanje Lovrenčić i drugih.

Uz Vesnu Parun, Juru Kaštelana pjesnička Hrvatska ne postoji bez Danijela Dragojevića, Tonka Maroevića, Luka Paljetka, Zvonimira Mrkonjića, Jakše Fiamenga, Nikice Petraka...

U isto vrijeme, zatečen sam istupanjem Tonka Maroevića i Zvonimira Mrkonjića iz DHK i našeg UO, jer su tim činom, uz ostale kolege koji su u međuvremnu istupili iz Društva, stigmatizirali preostale članove DHK i tako nanijeli ovoj stoljetnoj instituciji veću štetu od onih koji su izazvali raskol i onih koji nastavljaju s neprimjernim napadima na našu udrugu, ponekad bez pravih argumenata, ali s jasnim ciljem.

Ipak, uvijek nešto oko njegove poezije ostaje neizrečeno, a možda je najvažnije, a to svakako nije čudo kad pred nas izroni knjižurina od pet stotina stranica Izabranih pjesama, te kada se nakon trideset godina pisanja ustanovi jedanaest zbirki, u izboru Zvonimira Mrkonjića brižno posloženih u četiri cjeline-desetljeća, te popraćene inventivnim pogovorom priređivača.

Iako je Andriana Škunca priznata i kao spisateljica poetskih zapisa o likovnim umjetnicima te urednica nekoliko vrijednih književnih projekata, poput biblioteke suvremenih pisaca Kairos Hrvatske sveučilišne naklade ili cijenjenoga »Europskoga glasnika«, upravo knjiga izabranih pjesama, u izboru i uz pogovor Zvonimira Mrkonjića, potvrđuje da je riječ o iznimnom i autentičnom pjesništvu, koje je s »rijetkom dosljednošću razvijala tijekom više od tri desetljeća«.

Jendričko je u poetološkom i naraštajnom smislu pripadnik one kao jedinstvene dakako nepostojeće scene koju nabrajamo kroz imena Maleša, Stojevića, Zvonka Makovića, Borbena Vladovića, te je, kad se već nabraja, istaknuti da se Nagrada Kvirin skoro bez iznimke brinula o tome nizu autora kroz protekle svoje dodjele, dakako obraćajući se i nešto starijem nastupu prethodna naraštaja Branimira Bošnjaka ili još prije Zvonimira Mrkonjića

Poezijom ste se počeli baviti u doba jakih pjesničkih imena raznolikih pjesničkih uvjerenja poput Slavka Mihalića, Danijela Dragojevića, Milivoja Slavičeka, Ivana Slamniga, Jure Kaštelana, Vesne Parun, Zvonimira Mrkonjića, Dragutina Tadijanovića.

Slijedom tog uvjerenja ovaj osvrt na intrigantnu knjigu likovnih eseja Zvonimira Mrkonjića nipošto neće biti glas onoga iz pustinje, pa zato i podsjećamo na tu veliku tradiciju, odnosno naznačujemo kontekst u kojemu je možemo iščitavati.

Reagiranje Upravnog odbora autorski je tekst Zvonimira Mrkonjića.

U lijepo opremljenoj i iscrpnoj programskoj knjižici urednika i umjetničkog voditelja ciklusa Molto cantabile Zlatka Madžara mogli smo uz izvorne stihove pratiti i prepjeve Zvonimira Mrkonjića, Maje Oršić-Magdić i Seada Muhamedagića, što je svakako pridonijelo izvanrednom dojmu koji je umjetnica ostavila na brojnu publiku.

Ako već nerado govorite o uvrštenima, probajmo o neuvrštenima: zašto nema Ivana Slamniga, Danijela Dragojevića, Slavka Mihalića ili Zvonimira Mrkonjića, koji je i sam nedavno objavio pjesničku antologiju?

Galovićev Srebreni letač vodi nas u prostore takozvane pjesme u prozi, prostore koji imaju dugu tradiciju u hrvatskoj poeziji, sjetimo se primjerice ranoga Danijela Dragojevića, ili najnovije knjige (pisane, doduše, tijekom osamdesetih) Gonetanje gomile Zvonimira Mrkonjića.

Otrovno zdravlje, crno sunce U nas se na toj figuri dijelom zasniva poetika i semantika poeme Jama Ivana Gorana Kovačića (mrtvi val života gorim, ledenim), odnosno u drugoj polovici 20. st. lirska pisma Jure Kaštelana i Zvonimira Mrkonjića.

" Kritička točka " zbirka je portreta pjesnika, osvrta na pjesničke knjige i eseja koji problematiziraju pjesničke fenomene unutar polustoljetna luka, baš koliko traje kritička aktivnost Zvonimira Mrkonjića, nedvojbenoga klasika književnokritičke i teorijske misli o suvremenome hrvatskome pjesništvu.

I u Splitu je, na Tjednu knjige mediteranske tematike, predstavljena antologija hrvatskog pjesništva 20. stoljeća " Međaši ", književnog kritičara, prevoditelja i pjesnika Zvonimira Mrkonjića.

Mrkonjić prati raznolikosti, od Vojnovića do Gromače, te ubraja neka imena kojih češće nema u tradicionalnim antologijama, ali istodobno prati uzlaznu amplitudu kroz hrvatsko pjesništvo prošloga stoljeća dajući mu dijaloški odnos. " Autorski izbor Zvonimira Mrkonjića povezan je uz njegovanje vertikale te " Međaši ", naslov je po uzoru na Tina Ujevića, nisu slučajni, ustvari, međaši su prava tema knjige koja slijedi pjesništvo 20. stoljeća u stilu Tinovih mijena, te prati poeziju jakog semantičkog naboja.

Izbor iz poezije Zvonimira Mrkonjića stota je elektronička i pritom besplatna knjiga objavljena na stranicama d: p: k: m.