Sonata u A-duru Cesara Francka (1822. - 1890.) danas se smatra jednim od njegovih najpoznatijih djela a ujedno i jednom od najljepših sonata napisanih za violinu i klavir.

Koncert su otvorili sa Rondom u A-duru za violinu i gudače D. 438 skladatelja Petra Schuberta

Franz Werthmüller Sonata u A-duru op. 17

Uslijedila je velebna Sonata u A-duru, djelo tehnički savršeno izrađeno i emotivno zahtjevno, u kojem je Schubert izrazio svoje najdublje i najintimnije misli, a u Barenboimu našlo savršenog interpretatora.

Zbog oduševljenog pljeska publike, pijanistica je odlučila odsvirati dodatak za koji je izabrala jednu Scarlattijevu Sonatu u A-duru, koju je interpretirala na vrlo individualan i osoban način, odmaknuvši se tako od pokušaja stilski ispravnog tumačenja, što u njenoj izvedbi nije nimalo škodilo, nego je, dapače, bilo opravdano.

I doslovno se stoga dogodila glazba u nastajanju za trenutak i promišljena, ali i intuiciji prepuštena muziciranja, čije će trenutačne dosege i jedan i drugi majstor poput kakve šale superiornih velemajstora oprskrbiti i neobičnim, svakako eskapadnim flažoletnim kaskadama po multipliciranim bojama za okvirne brzace Koncerta za violončelo u A-duru Philippa Emanuela, znanoga kao berlinski ili hamburški Bach.

Kroz Corellijevo djelo " Folies d ' Espagne " (Varijacije za violinu i orgulje op. 5 br. 12), potom Haendelov " Koncert u A-duru " za violinu i orgulje, Tartinijevu " Sonatu za violinu i orgulje u g-molu ", Bachovu " Sonatu za violinu i orgulje u e-molu " i za kraj ponovno Corellijevu " Gavottu " i " Gigueu ", duo Pleše predstavit će pravi virtuozni barokni program na koncertu u Bujama s početkom u 21 sat.

Solistički prinos Karine Georgian, priznate europske komorne glazbenice (bila je sudionica dubrovačkog Festivala komorne glazbe prije petnaestak godina) u središnjoj točki Čajkovskijevim Varijacijama na rokoko temu u A-duru, op. 33., donijet je umjetnički vjerno i lijepo, no pitomim komornim zvukom koji se morao nadmetati s orkestralnim nije očarao kako je mogao.

U programskoj knjižici bilo je zapisano da ćemo u prvom dijelu koncerta čuti Četiri impromtija iz opusa 90 i iz opusa 142, no kad su se počeli redati, moglo se ustvrditi da su iz prvog opusa odabrani br 1. u c-molu, D889 i A-duru, D935, a iz drugog opusa br. 1 u f-molu D935 i br. 3 u B-duru, D855. Svaka skladba odsvirana je u vještoj tonskoj igri i potaknuta unutarnjim agensom stvorila intimnu atmosferu kao da je umjetnik želio dozvati u svijest Schubertiade kakve je sam skladatelj priređivao.

Perfektna izvedba Mozartove Sonate za klavir u B-duru, KV 333, razvidjela je, u prvoj snimci i na vrlo rezolutan način, jedan od razloga svjetskog uzleta Martine Filjak koja se (pod) jednako vješto i spretno snašla u, tehnički promatrano, posve drugačijim izvedbama Lisztove Balade br. 2 u h-molu, S181/R16, i peterostavačnog Schumannovog Bečkog karnevala, op. 26. Ljubitelje random opcija možda će najprije snaći uživanje u izvedbama Beethovenove Sonate za klavir i violončelo u A-duru, op. 69, i Papandopulove trostavačne Rapsodije concertante u kojima se iskazala izvanserijska umjetnička suradnja Monike Leskovar i Ivane Švarc Grende, ugođena još 1994. godine te otad obilježena nizom zapaženih nastupa diljem Europe i nekolicinom odličnih studijskih snimaka.

Vrlo fino, čipkasto trensparentno muziciranje u Mozartovu Gudačkom kvartetu u B-duru, K. 458 i Klarinet-kvintetu u A-duru, K. 581, ustupilo je u drugom dijelu programa mjesto snažnijem glazbenom izričaju u interpretaciji Beethovenova Gudačkog kvarteta op. 59, br. 2 Razumovski, u kvaliteti tona i dalje sačuvana klasično profinjena zvuka svirke četvorice gudača.

Nataknuo sam slušalice i glasan poj nevidljivih ptica pustio preko Chopinovog preludija u A duru.

Jer, umjesto da nakon svog nastupa napusti pozornicu, ili izvede neki uobičajeno kratak dodatak, on je publici poklonio još i cijeli prvi stavak Sonate u A-duru i to sa svim u partituri zapisanim, a kod većine drugih interpreta redovito ignoriranim repeticijama.

Na programu drugog dijela večeri našla se Šostakovičeva Simfonija br. 15 u A-duru, koju je za violinu, violončelo, glasovir i trinaest udaraljkaških instrumenata obradio profesor klavira na izraelskoj Akademiji u Tel Avivu Viktor Derevjanko.

Julian Rachlin te se večeri predstavio kao solist i dirigent, prvo u Mozartovom Koncertu za violinu i orkestar br, 3 u D-duru, a zatim u Simfoniji br. 29 u A-duru, KV 201.

Uvod u taj osebujni solistički nastup bila je popularna i često izvođena 29. simfonija u A-duru, KV 201 Wolfganga Amadeusa Mozarta.

Tijekom večeri Jaap ter Linden nastupio je kao solist u još dva koncerta za violončelo i gudače: br 7 u G-duru Luigija Boccherinija i br. 3 u A-duru Carla Philippa Emanuela Bacha.

S puno rokoko stila, katkad i pretjerujući u gesti, najprije se posvetio Mozartovu Koncertu za violinu i orkestar u A-duru, takozvanom Turskom.

Također iz malobrojnih pisanih izvora saznaje se da nedostaju violine Antonija Stradivarija iz 1740., Pietra Guarnerija iz 1727. i Jacobusa (Jakova) Steinera iz 1665., te jedno njegovo violončelo iz 1667. godine...) Program otvorenja započeo je Rossinijevom Uvertirom iz Seviljskog brijača, a nastavljen je i zaključen Paganinnijevim Koncertom za violinu i orkestar br. 1 u D-Duru op.6, te Mendelssohnovom Simfonijom br. 4 u A-duru op.90.

Na programu je bila praizvedba Preludija, arije i fuge za gudače Mladena Tarbuka, Concerto Carintico per dodici archi, op 86 Gottfrieda von Einema, 1. koncert za glasovir, trublju i gudački orkestar u c-molu, op. 35 Dmitrija Šostakoviča i 29. simfonija u A-duru, KV 201 Wolfganga Amadeusa Mozarta.

Bio je to izbor od pet preludija iz Bachove zbirke Dobro ugođeni klavir (d-mol i D-dur iz 2. knjige te cis-mol, c-mol i C-dur Ave Maria Gounod iz 1. knjige) u obradi Ignaza Moschelesa i Beethovenova 9. Sonata u A-duru, op. 47 Kreutzerova u obradi Carla Czernyja.

Prvi koncert u ovome nizu bit će održan 9. listopada u Muzeju Mimara, a na programu će biti Koncertantni kvartet u A-duru Ivana Jarnovića, Quartetto Stanka Horvata te 1. guda čki kvartet iz ciklusa Moje djetinjstvo Stjepana Šuleka.

Hrvatski glazbenici su izveli djela njemačkog romantičara Felixa Mendelssohn-Bartholdyja (Simfonija br. 4 u A-duru, op. 90, Talijanska) i Petra Iljiča Ćajkovskog (Varijacije na rokoko temu u A-duru, op. 33; La valse).

To je, uostalom, pokazao i izbor klasično-romantičnog djela, prvoga stavka Sonate u A-duru, br. 3 Felixa Mendelssohna.

Koncert za glasovir i orkestar u A-duru KV 414 djelo je čija je prednost upravo skromnost instrumentacije.

U prostor između Händelovih majstorija, sa Chaconnom u G-duru, HWV 435, koja sa čak 21 varijacijom otkriva neiscrpnu invenciju skladatelja, stavlja Mašić dvije Scarlattijeve sonate, idiličnu u h-molu, K. 87 i virtuoznu u D-duru, K. 492. Taj postupak uramljivanja Scarlattijevih sonata djelima njemačkih velikana ponavlja glazbenik i u nastavku, kada nakon Händelove Chaconne uključuje opsežnu Bachovu P artitu br. 2 u c-molu, BWV 826, da bi nakon još dviju Scarlattijevih antologijskih sonata, kratke i pjevne u A-duru, K. 208 i ritmički nezaustavljive u C-duru, K. 460 snimke zaključio ingenioznimm Bachovim Talijanskim koncertom u F-duru, BWV 971, čiji srednji polagani stavak Andante Mašić dovodi u misaonu vezu s početnim Händelovim Adagiom.

U drugom dijelu Ivan Repušić je vrlo angažirano iznosio svoj doživljaj 4. simfonije u A-duru, op 90. Talijanske Felixa Mendelssohna-Bartholdyja.

Potom slijedi Beethovenova Sonata za klavir i violinu u A-duru op.74 Kreutzer sonata.

Nastavak je, skladbama Georga Philippa Telemanna Fantazija br. 1 u A-duru i Sonata za violončelo i basso continuo u D duru bio u znaku kasnog njemačkog baroka.

No, jedini njegov Kvintet za klarinet i gudački kvartet u A-duru, K. 581 (1789) smatra se još savršenijim i vjerojatno je prvi kvintet pisan upravo za taj instrument.