Brechtova nemilosrdna i gorka poruga prema modernom društvu znala je ići do totalne redukcije čovjekove stvarnosti na četiri osnovne funkcije: jesti, bludničiti, mlatiti i pijančevati.

Fabre i dr. Najnovija strujanja u eur. kazalištu teorijski su potekla s jedne strane iz Brechtova dramaturgijskoga sustava i njegove angažirane dramske književnosti (EPSKO KAZALIŠTE), ali i iz redateljskih usmjerenja prema novomu scenskom izrazu kao i prema obnovi stroge izvedbene kodifikacije i sinkretizma višestoljetnih istočnjačkih kaz. tradicija (INDIJA; JAPANCI; KINEZI).

Vuci i ovce nisu jedina Kerempuhova predstava na Danima satire jer je u konkurenciji i njihova produkcija Brechtova Švejka u Drugom svjetskom ratu u režiji Diega de Brea, dok će posljednja Kerempuhova premijera, Tomićevi Ljubav, struja, voda telefon u režiji Vinka Brešana, biti izvedeni izvan natjecateljske konkurencije.

Jednostavno i dojmljivo, Brechtova prosjačka opera ovog je puta postavljena u svevremeni scenski okvir.

Vjesnikovu nagradu za kazališnu umjetnost Dubravko Dujšin dobio je Paolo Magelli za postavljanje Brechtova Pira malograđana.

Okovani Galileo u režiji Branka Brezovca preseljen u gledalište i na pozornicu Gavellina kazališta iz mati č ne Gorgonine dvorane u Muzeju suvremene umjetnosti (koprodukcija: Laboratorio Nove, Firenca, Iniziative Teatrali, Campi Bisenzio, HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka, Eurokaz, Zagreb i MSU, Zagreb) umjesto dalekozorske igre umjetnoš ć u i znanoš ć u pokazuje zarobljenost voajerskoga promatranja grotesknih figura i glasova Eshilove i Prometejeve tragedije, Brechtova teksta i Ne ć akove glazbe u pomislivu zatvoru.

Brechtova nemilosrdna i gorka poruga prema modernom društvu znala je ići do totalne redukcije čovjekove stvarnosti na četiri osnovne funkcije: jesti, bludničiti, mlatiti i pijančevati.

Prosjaci i kriminalci zvučat će na naš način, ako u pregovorima s autorskom agencijom koja štiti Brechtova prava dobijemo odobrenje za izmjene aranžmana, nagovještava Kunčević.

Skakespeareova Oluja, zatim Brechtova Prosjačka opera, a doveli smo i Ingmara Bergmana s njegovim Ibsenom.

Brechtova nemilosrdna i gorka poruga prema modernom društvu znala je ići do totalne redukcije čovjekove stvarnosti na četiri osnovne funkcije: jesti, bludničiti, mlatiti i pijančevati.

Ali možda baš zato i danas vrijedi Brechtova misao: ' Teškoće se ne mogu prevladati tako da se o njima šuti. '

Brechtova pretpostavka da se glumac ne smije osjećajno poistovjetiti s likom kojeg glumi, nego ga u neku ruku mora postaviti pokraj sebe kako bi učinio vidljivom začudnost njegovih postupaka, u operi je, iako bez društvenokritičkih namjera, oduvijek bila ostvarivana.

Za kraj, samo da dodamo, ljubitelji Predraga Lucića, koji ujedno nisu ljubitelji ljubavne poezije, s radošću će dočekati vijest da će na jesen varaždinski HNK u režiji Renea Maurina, postaviti Lucićev tekst ' AZIZ ili Svadba koja je spasila Zapad ', napisan prema motivima Brechtova Pira malograđana, koji, za razliku od zida u Veroni, obilježava zamjetan nedostatak ljubavi.

I jedna opaska iz stvarnoga života (istinita, kao što je istinita i Brechtova inspiracija): nekoliko kilometara južno od Scene Gorica nalazi se dvorana za malograđanska vjenčanja: svi su kapaciteti rezervirani do 2009. Ne svira se Demis Roussos, nego Mate Bulić, a gotovo sve su mladenke trudne; također, u spomenutoj dvorani postupno se gomilaju tragovi uzastopnih proslava najvažnijih dana u životu žene i muškarca.

Nacionalno kazalište u Mannheimu za ambiciozan projekt postavljanja Prstena Nibelunga na scenu angažiralo je izvorno redatelja Christopha Nela, no zbog kreativnih nesuglasica bilo je prisiljeno na brzinu pronaći zamjenu u liku doajena njemačke režije, između ostalog i Brechtova učenika, Achima Freyera.

Predstava je festivalsku publiku zadivila ponajprije bešavnim inkorporiranjem slabovidnih ili slijepih izvođača u razigrani i mizanscenski zahtjevan vodvilj, koji s jedne strane potpuno poštuje Brechtova kazališna načela, dok s druge zabavlja publiku toliko da su izvođači bili čak i pozivani na bis.

Stoga nam nije bila nakana dovoditi u pitanje dramsku vrijednost Brechtova ili Sartreova djela na temelju činjenice da povijest nije potvrdila njihov angažman (inače bismo, kao što smo već ranije kazali, morali ustvrditi i to da su djela Maksima Gorkog loša samo zato jer se zalažu za komunizam, što bi bila samo novoideološka, ali ne i estetska prosudba).

Slijede još jedna praizvedba kultne, sad već pokojne, engleske spisateljice Sare Kane 4: 48 Psychosis (Sebastijan Horvat), Brechtova Opera za tri groša Matjaža Zupančiča, Buchnerov Woyzeck (Ernst M.

O ambijentalnom kazalištu i ambijentalnosti kao prostoru scenske igre i slobode, što je pripomoglo režiji njegovih najboljih predstava, Brechtova Eduarda II, Krležinih Areteja i Kristofora Kolumba..., piše u tekstu Prema svom (ambijentalnom) kazalištu ili Fin de Partie.

Artaud, na primjer, već pozicioniranjem gledališta uvodi gledatelja aktivno u predstavu, a potoom imamo sve one poznate »ekscese« između glumaca i gledatelja, kad su 1965. na festivalu u Veneciji u predstavi »Frankrenstein« glumci skakali na šokirane gledatelje i progonili ih po gledalištu, lovili i vukli na pozornicu, pa kad je 1967. »Antigona« Judith Maline (Brechtova obrada Sofokla) odigrala scene rata među gledateljima u parteru, pa sve ono od 1968. Nadalje što je ponovnim aktiviranjem gledatelja zapravo rastakalo buržoasku koncepciju kazališta (ali i ideologije).

Jedan od najvećih režisera današnjice, Bob Wilson, trijumfirao je u Parizu s dramom ' Lulu ' u izvođenju Brechtova berlinskog ansambla i uz glazbu Loua Reeda

Angažirao me da ga pripremim. Brechtova pouka glasi: Kad procjenjujete tko je gospodar, a tko sluga, pogledajte tko najviše profitira iz odnosa.

I dok su pripreme za Antigonu u punom jeku, Maria postaje Brechtova ljubavnica i istražiteljica, a granica između glume i iskrenosti više ne postoji.

Jacques-Pierre Amette, autor je više od trideset književnih djela, a njegov najnoviji roman, Brechtova ljubavnica, ovjenčan je najvažnijom francuskom nagradom Gouncourt za 2003. godinu.

Paolo Magelli svojim je postavljanjem Brechtova " Pira malograđana " u velikogoričkom teatru, koji vodi Senka Bulić, umjetnički razotkrio hrvatsku tajkunsku malograđanštinu, a nagradu za kazališnu umjetnost " Dubravko Dujšin " redatelju je uručila Vjesnikova kazališna kritičarka Helena Braut.

Ta se teza potvrđuje kao univerzalna; vrijedit će podjednako za grubi princip kapitalizma iz Brechtova vremena kao i danas.

Kako su sociologija i estetika u kazalištu najuže povezane, bila bi zanimljiva tema o recepciji Brechtova teatra u nas, jer je ona osim u prigodama gostovanja Berliner Ensemblea bila vrlo kolebljiva.

Niz dobrih predstava s profesionalnim ansamblom nastavio se ovih dana premijerom Brechtova Pira malograđana u režiji Dražena Ferenčine.

U duhu berlinskoga teatra koji nastavlja tradicije Brechtova i Piscatorova političkog teatra iz dvadesetih godina prošloga stoljeća postavio je Frank Castorf spoj Brechtovih dviju školskih opera, koje su svojedobno izazvale burne polemike Der Jasager (Onaj koji kaže da) i Der Neinsager (Onaj koji kaže ne).

Paro semdesetih godina u svojim režijama osuvremenjuje Ljetne igre (Krležin Aretej i Kolumbo, Brechtova adaptacija Marloweova Života Eduarda II, kralja Engleske).