Nadalje, bavi se izolacijom i pročišćavanjem prirodnih vodotopljivih glikozida isparljivih spojeva, te studijem njihove enzimske i kisele hidrolize s ciljem identifikacije vezanih aglikona.

Također radi na sintezi tih glikozida (modificirana Koenigs Knorrova metoda, enzimska sinteza reverznom hidrolizom i transglikozilacijom, izravna sinteza iz nezaštićene glukoze uz Lewisovu kiselinu) i njihovoj karakterizaciji.

Reb-A je i kao sirovina u proizvodnji deset puta skuplja od ostalih, glikozida (steviozid, glikozida B, C...).

Ostali stevia glikozidi (steviaside) ili mješavina glikozida najčešće se koriste u industrijama pića i hrane.

Unutar roda Stevia poznato je oko 150 vrsta - Stevia ovata, Stevia eupatoria, Stevia serrata i naravno Stevia rebaudiana koja za razliku od ostalih vrsta iz navedenog roda sadrži značajne količine slatkih glikozida.

U listovima stevije nalazi se osam različitih glikozida, a najznačajni su steviozid, rebaudiozid A, rebaudiozid C i dulkozid, koji se ovisno o načinu uzgoja i sorti nalaze u lišću u različitim postocima i o tome ovisi koliko će biti " slatki ".

Svježe lišće stevije ima ugodan slatki okus zbog glikozida steviozida, od kojih je najznačajniji steviozid, čiji je ekstrakt 200 do 300 puta slađi od šećera, dok je osušeno lišće stevije 30 - 40 puta slađe.

Stevia je biljka čiji su listovi prepuni glikozida koji su čak do 300 puta slađi od samog šećera.

S obzirom da u Hrvatskoj nema laboratorija za ekstrahiranje steviol glikozida i dobivanje dozvoljene ' bijele stevije ' za zaslađivanje, jer riječ je o vrlo velikim investicijama, ovim se pravilnikom ujedno pogoduje uvoznicima iz Kine i drugih zemalja, a uništava se vlastita poljoprivredna proizvodnja izuzetno ljekovite biljke čije je vrijeme tek trebalo doći.

Još je 1950. godine njemački znanstvenik dr. Willmar Schwabe patentirao ekstrakt koji se sastoji od 24 posto flavonskih glikozida ginka i 6 posto terpenskih laktona.

Znanstvenici su istraživali devet Steviol glikozida odgovornih za intenzivno sladak okus biljnih ekstrakata stevije.

Otrovanja su moguća zbog cijanogenih glikozida, a očituju se simptomima oštećenja središnjega živčanoga sustava i blokadom dišnoga sustava.

Gastroenterolozi priznaju višestruku ljekovitost artičoke zbog sadržaj gorkih glikozida.

Lišće se ekstrahiralo vrelom vodom i izdvajao se bezbojni indoksil kao jedan od raspadnih proizvoda glikozida indikana.

Budući da u sastav radiča ulaze tonizirajuće tvari poput nekih glikozida i intibina koje biljki daju karakterističan gorak okus, konzumiranjem ove biljke potičemo izlučivanje nagomilanih otrova iz tijela i na neki način regeneriramo (obnavljamo) našu krv i ostale strukture u organizmu.

Zeleni je prah stevije i sastavom i slatkoćom različit od bijelog praha, izoliranih steviol glikozida i uz svojstva zaslađivanja pokazuje i ljekovita svojstva.

Osim glikozida koji su odgovorni za sladak okus list stevije sadrži i flavonoide, organske kiseline, aminokiseline, lipide, eterična ulja, vitamine i minerale.

Uglavnom su vrlo otrovne biljke koje potiću, odnosno (u većim dozama), dišni centar (i ferment disanja), a djeluju tvari glikozidne naravi (najcešće raspadni proizvodi glikozida amigdalina), koje se nalaze u sjemenkama, odnosno u lišcu nekih ražičnjaća, zapravo vrsta roda Prunus.

Stevija je grmolika biljka u čijem lišću se nalazi mnogo slatkih glikozida pod zajedničkim imenom steviol glikozidi, a najvažniji glikozidi su steviozid i rebaudiozid A, koji čine steviu izrazito slatkom.

Osim sumpornih glikozida, češnjak sadrži i hlapljivo ulje s aliinom, alicinom i dialildisulfidom, vitamin E, B1, B2, C i neke minerale i elemente u tragovima kao što su kalij, sumpor, jod, selen i silicij.

Krajem XIX. stoljeća uspijeva sinteza nekih glikozida, a u fitokemiju se uvode biokemijske metode.

Listovi ginka sadrže velik postotak flavonoida, glikozida i ginkoida.

Otkrivanje, dokazivanje i izoliranje alkaloida iz opijuma, strihnosa, kore kininovca, šipka i ostalih biljnih sastojaka, a zatim izoliranje glikozida, označavaju početak znanstvene farmacije i ujedno pozitivne znanosti o biljnim ljekovitim sastojcima.

U njima ima nekih alkaloida i glikozida.

Sastav U sastavu stevije ima najmanje deset različitih glikozida od kojih je najviše steviozida (5 - 10 % težine suhog lista) i rebaudiozida A (2 - 4 %).

Crveni korijen tapioke sadrži manje toksičnog glikozida pa je manje opasan i može se direktno koristiti u prehrani, dok je zelena varijanta opasnija i prije konzumiranja se mora toplinski obraditi ili posebno ekstrahirati.

Otrovna je biljka jer, pored eteričnih ulja l-tujona, d-pinena, tanacetona, pinicitrina i glikozida, sadrži i otrovni tujin.

Ljuto potječe od glikozida sumpora, ali i od alkaloida iz nekih biljaka kao što je kapsaicin iz ljute paprike.

Istraživači su testirali i intenzitet okusa u različitim koncentracijama stevije uz pomoć educiranih dobrovoljaca, a rezultati tih testiranja su, u kombinaciji s onim početnim, otkrili da struktura molekula glikozida igra ključnu ulogu u određivanju slatkoće ili gorčine stevije.

Smjesa slatkih steviolnih glikozida koristi u zemljema gdje je njihova uporaba dopuštena.