Liječnici Medicinskog centra američkog svučilišta Georgetown ispituju utjecaj resveratrola, polifenola kojim obiluju crvena vina, na starenje mozga.

Oni ne piju vino, nego pilule s koncentratom resveratrola.

Oni su suprotni vjerovanju pojedinaca; ali i nekih vjerskih zajednica i udruga, koje se zalažu za zabranu potrošnje vina, potakli mnogobrojna znanstvena istraživanja prema kojima se pozitivan učinak takve potrošnje vina pripisuje proantocijanidolu, te kasnije determiniranim stilbenima (oblicima resveratrola) i ostalim polifenolima u vinu.

Resveratrol se nalazi u grožđu, vinu, soku od grožđa, kikirikiju i bobičastom voću, no najbogatiji je prirodan izvor resveratrola azijska medicinska biljka Polygonum cuspidatum, tj.

Oni koji su se ponadali da će unijeti dovoljno resveratrola ukoliko popiju čašicu vina, razočarati će se.

Mnoge studije potvrdile su pozitivan utjecaj antioksidansa resveratrola iz vina na metabolizam masti iz hrane.

" Svaki put kad testiramo neku drugu tvar i usporedimo je s cimetom, cimet pobjeđuje ", pojašnjava Anderson i dodaje kao su polifenoli cimeta učinkovitiji antioksidansi od resveratrola koji se nalazi u crvenom vinu i soku od grožđa, kao i od katehina iz zelenog čaja.

Bogato je mnogim hranjivim tvarima i veoma zdravo, sadrži zaštitne tvari poput resveratrola, a crno grožđe sadrži i isoflavone.

Budući da je koncentracija resveratrola proporcionalna trajanju maceracije (kontaktu mošta i mljevenog grožđa), znatno je viši udio resveratrola u crnim vinima.

In vitro istraživanja dokazala su snažnu antioksidativnu aktivnost resveratrola i učinak na smanjenje oksidacije LDL kolesterola, što može zaštititi od ateroskleroze.

Lijekovi su sintetička verzija resveratrola, polifenola koji se prirodno nalazi u koži crnog grožđa i djeluje kao antioksidans koji u organizamu djeluje tako što utiče na smanjenje agregacije crvenih krvnih zrnaca.

Neki od njih tvrdili su da nema dokaza da su oni posljedica izravnog djelovanja resveratrola na SIRT1.

Djelovanje resveratrola i flavonoida sve se više proučava zbog antioksidative snage i moći sakupljanja štetnih slobodnih radikala, ali također i nutrigenomičkog učinka.

Potrebno je napomenuti da su dolje navedena istraživanja provedena na staničnim kulturama s koncentracijama resveratrola koje su puno više nego što bi to ljudi mogli konzumirati oralnim putem.

Međutim, istraživanja pokazuju da unatoč slaboj biološkoj raspoloživosti resveratrola (Vidjeti Svojstva i metabolizam), on i dalje može imati dolje navedena biološka djelovanja.

Međutim, upitna je uloga resveratrola kao antioksidansa u ljudskom organizmu, s obzirom da je slabo biološki raspoloživ te se nakon oralne primjene nalazi u našem organizmu u značajno manjim količinama nego što ima drugih antioksidansa, kao što su vitamin C i E te glutation.

Kemijska struktura resveratrola je vrlo slična kemijskoj strukturi dietilstilbestrola, koji je agonist estrogena.

Japanski dvornik je koncentrirani izvor korisnih tvari resveratrola i emodina.

GROŽĐE - vrline koje se pripisuju vinu proizlaze iz resveratrola kojim obiluje kožica grožđa.

Pri tome se u crnom vinu nalazi u većem udjelu, budući da je koncentracija resveratrola proporcionalna trajanju maceracije.

In vitro istraživanja dokazala su snažnu antioksidativnu aktivnost resveratrola i učinak na smanjenje oksidacije LDL kolesterola, što sprečava razvoj ateroskleroze.

Uloga resveratrola kao kardioprotektivnog čimbenika sastoji se u inhibiciji agregacije trombocita i smanjenju koncentracije lipida u stanjima hiperlipidemije.

Crno vino nekih vrsta vinove loze ima više, a nekih manje resveratrola, uz činjenicu da je sam resveratrol nestabilan i pod utjecajem zraka ubrzo propada.

Sada kada znamo točnu lokaciju na SIRT1 na koju djeluje resveratrol možemo stvoriti još bolje molekule koje će još preciznije i učinkovitije obavljati funkcije resveratrola, rekao je Sinclair.

Ostali izvori resveratrola su dud, mahunarke, rabarbara i eukaliptus.

Međutim, najbogatiji je prirodan izvor resveratrola azijska medicinska biljka Polygonum cuspidatum, tj.

Duljina fermentacije, odnosno vrijeme u kojem je vino u doticaju s kožicom grožđa također određuje sadržaj resveratrola u vinu, pa tako bijela i rosé vina općenito sadrže manje resveratrola nego crna vina.

Dominantan oblik resveratrola u grožđu i sokovima od grožđa je trans-resveratrol glukozid (trans-piceid), dok vina sadrže značajne količine aglikona resveratrola, koji nastaju uklanjanjem šećera s resveratrola tijekom fermentacije.

Mnoga vina također sadrže značajne količine cis-resveratrola, koji nastaje tijekom fermentacije ili se otpušta s viniferina, polimera resveratrola.

Upravo zbog otpuštanja resveratrola iz viniferina, vina imaju općenito dva puta veću koncentraciju resveratrola od sokova od grožđa.