Razdoblje gotovo grozničave Goldonijeve aktivnosti i produktivnosti, koje će potrajati do 1762. Nakon uspjeha prve godine, Goldoni obnavlja ugovor s Medebachom (deset scenskih djela godišnje uključujući komedije karaktera, improvizirane i tragikomedije).

Jer prije Goldonijeve reforme u dramskom je teatru bilo svega ali ne riječi, posebno ne u komedijama.

Stoga Goldonijeve Ribarske svađe prema Tijardovićevom prijevodu i režiji uglednog filmskog i kazališnog redatelja Vinka Brešana i adaptaciji velikoga dramskoga pisca Ive Brešana potvrdili su nam još jednom točnom i fukoovsku tezu koja govori o disidentstvu kao konstruktivnom kotaču u službi političke moći i društvene hijerarhije.

- Sada smo na snimanju TV filma u dva dijela Ajmo žuti, zatim ćemo raditi televizijsku adaptaciju kazališne predstave Alma Mahler Maje Gregl i Ivice Boka, radit ćemo adaptaciju Šoljanova teksta Starci o dva ribara koji loveći ribu doživljavaju susrete s mladim djevojkama, zatim ćemo adaptirati Goldonijeve Ribarske svađe te pripremamo mini serijal koji će se događati u Osijeku o odrastanju mlade generacije.

Pritom se postavlja pitanje utjecaja Goldonijeve skulpture, koju smo promatrali posljednju prošle godine (slika 1).

Utjecaj Goldonijeve skulpture je dosta značajan, jer pokazuje kreativnu inerpretaciju i povezivanje.

MOMO CVIJOVIĆ nam je otkrio da u Beogradu postoje još dvije Goldonijeve zidne slike.

Prije " Gostioničarke Mirandoline ", HNK Zagreb na svojim je daskama izveo brojne Goldonijeve komedije, od " Ribarskih svađa ", " Kafetarije " i " Trilogije o ljetovanju ", do brojnih drugih.

Otvorenje izložbe uljepšali su Zlatkini prijatelji iz razreda koji su rekli nekoliko rečenica o njoj, a Kristina Milaj izvela je monolog iz Goldonijeve Gostioničarke Mirandoline.

premijerno će biti i u INK Pula, u kojem sezonu zaključuju trećom inačicom Goldonijeve La Locandiere na domaćim pozornicama u samo godinu dana.

Gliptoteka HAZU, Muzej umjetnosti obrta u Zagrebu, Moderna galerija u Zagrebu, Galerija Branislav Dešković iz Bola na Braču posudili su Goldonijeve staklene skulpture za ovu izložbu.

Mlada Giacinta iz Trilogije u tom je smislu dostojna članica Goldonijeve galerije snažnih i tjeskobnih ženskih likova predvođenih gostioničarkom Mirandolinom.

Druga predstava koja je, prema Perkoviću, obilježila eru Sanaderove intendanture su Goldonijeve Ribarske svađe.

Prijevodi talijanske književnosti na hrvatski jezik imaju više sre ć e od prijevoda drugih svjetskih književnosti, jer se uz ve ć glasovita izdanja ArTresora, i primjerice nedavnog izdanja Goldonijeve dramske Trilogije o ljetovanju (Trilogia della villeggiatura) u prijevodu Natke Badurina (2008), i Matica hrvatska u svojoj biblioteci Posebna izdanja ve ć više desetlje ć a dosljedno uspješno vodi na č elima najviših izdava č kih mjerila, u sprezi s najvišim dometima povezivanja i/ili suprotstavljanja dviju kultura posredovanjem prijevoda.

Ono što me u Ružićevu članku ipak razveselilo jest činjenica da se poslužio sintagmama čovjek nahvao i ljudi nazbilj, iako je nedavno, za njihova autora, Marina Držića, u svom prepoznatljivom stilu napisao da je »heroj iz našeg sokaka« i »populistički pisac« čije se nerazumljive »tekstove čita samo po kazni«, poantirajući mudrim zaključkom da je Dundo Maroje »komad istog žanra i ne bitno zamršenijeg zapleta« kao i Goldonijeve Ribarske svađe.

Sjajnu, humorno razrađenu epizodnu ulogu ostvario je Toni Plešić, a i ostali su glumci dobro utjelovili vjerodostojne Goldonijeve karaktere: Enrico Cavallaro, Paolo Valerio, Lucio Slama, Giulio Marini, Aristide Genovese te pet glumica koje su uigrano i ujednačeno funkcionirale kao skupina tipičnih ćozotskih žena što zakuhavaju intrigu komedije Elvia Nacinovich, Rosanna Bubola, Serena Finatti, Maria Laura Rioda i Viola Pornaro.

Podjednako atraktivne postaju Goldonijeve Ribarske svađe u Staroj gradskoj luci, renesansne komedije i crkvena prikazanja na gradskim trgovima (koji su imena dobili po Gunduliću, Buniću i Držiću), Goetheova Ifigenija koju je u Parku Gradac postavio najveći hrvatski redatelj Branko Gavella, te Vojnovićeva Dubrovačka trilogija, amblematično djelo o padu Dubrovačke republike uprizoreno u autentičnim prostorima Kneževa dvora, Palače Sponza, te ljetnikovca u Gružu.

Sve stare komedije Goldonijeve, Plautove, Moli reove, pa i Shakespeareove, proizlaze iz najjednostavnijih zapleta, dok Feydeau radi sa složenijim zapletima, a uspijeva ih i savršeno, rafinirano kombinirati.

Najveći broj djela posvetio je glazbenoj pozornici za koju je napisao opere Dimnjaci uz Jadran, Marko Polo, Dioklecijan, glazbenu komediju Doživljaj u Šangaju, scensku glazbu za Marulićevu Juditu i Goldonijeve Ribarske svađe, mjuzikl Katarina Velika.

Iz Goldonijeve Gostioničarke Mirandoline progovara duh njegova vremena, jednog potpuno drugačijeg vremena nevinijeg, bezazlenijeg, dobrodušnijeg, pomirljivijeg, tek blago ironičnog, u kojemu autor usvaja vrednote nove građanske prosvjetiteljske kulture.

1751. Praizvedba prve Goldonijeve komedije u martellijanskim stihovima (četrnaestercu, koji je u Italiji najbliži aleksandrincu), i u pet činova, po klasičnom uzoru, Molierea, u Torinu; kad za poklade 1751. završava sezona u Veneciji, publika Sant ' Angela Goldonija pozdravlja aklamacijom, i u trijumfu ga prati sve do Ridotta.

Zanimljiva je u tom smislu preradba Goldonijeve komedije Gli innamorati, koja je izvedena 1881. godine pod nazivom Zaljubljeni.

Godine 1907. slavna je glumica Ljerka Šram oživjela lik Coralline iz Goldonijeve drame La castalda, koju je preveo Branimir Brusina.

Goldonijeve Le baruffe chiozzotte preveo je i kongenijalno obradio Ivo Tijardović.

Ansambl Hrvatske drame predstavit će se s ciklusom komedija; od premijera Beaumarchaisovog Figarovog pira, Shakespeareovog Sna Ivanjske noći i Goldonijeve Gostioničarke Mirandoline do svečanih obnova popularnih predstava Muškardin Angela Beolca - Ruzantea i Bludi Giuseppea Manfridija.

Prvi među napadačima bio je brescianski opat Pietro Chiari, koji je odmah nakon prvih uspjeha Goldonijeve reforme i izvedbe Lukave udovice 1748. vehementno nastojao difamirati kazališnog reformatora, i to ne samo među kazališnim kritičarima i prijateljima, nego i među širokim slojevima kazališne publike, koja se je podijelila u dvije struje: goldoniste i chiariste.

Već je sam siloviti početak (1958.) s glavnom ulogom u Matkovićevom Vašaru snova najavio, a Rosaura iz Goldonijeve Lukave udovice (1962.) potvrdila glumačku osobnost vrhunskih kvaliteta, za što je mlada umjetnica dobila i priznanja Sterijinu nagradu i Nagradu grada Zagreba.

Nakon uvodnih riječi ravnateljice, svečanost nam je uveličala i dramska skupina naše škole koja je izvela ulomak iz Goldonijeve " Gostioničarke Mirandoline ".

Poznato je prema nekim izvorima da je Goldonijeve dramske tekstove prevodio Dubrovčanin Ivan Franatica Sorkočević, no ti prijevodi nisu sačuvani (ili pronađeni) do danas.

Goldonijeva Slugu dvojice gospodara zagrebački su sjemeništarci imali na repertoaru svojega kazališta već 1772. godine u latinskome prijevodu, dok je prva adaptacija u drugoj sezoni netom utemeljenoga stalnog hrvatskog kazališta Goldonijeve komedije La Locandiera (Anica Krčmarica, poslije poznata kao Krčmarica Mirandolina) izvedena 1862. Ta je prva istinska adaptacija Goldonijeva dramskoga teksta uspješno spojila glazbu jezika i realizam razgovornoga tona pojavivši se u pravome trenutku organizacije hrvatskoga kazališta, tako da je pomogla prvim profesionalnim glumcima u potrazi za realističnim izrazom.