U ime jednog od organizatora sudionike i goste kolokvija je pozdravio dr. sc. Pavuša Vežić, profesor Odjela za povijest umjetnosti zadarskog sveučilišta kazavši kako će na kolokviju biti riječi o vremenu opatice Vekenege i kralja Kolomana, te kako izlaganjima neće biti ponuđene neke nove velike znanstvene spoznaje, ali kako je obljetnica prigoda za osvrt na značaj ove velike osobe zadarske povijesti.

Poslednji hrvatski kralj je bio Petar Svacic koji je poginuo 1097 godine u borbi protiv ugarskog kralja Kolomana.

To se u prvom redu odnosi na društveno uredenje grada, gospodarsku snagu i prometnu ulogu na znamenitoj cesti kralja Kolomana što potvrduje dvadesetak sačuvanih srednjovjekovnih povelja nastalih tijekom stolječa.

Posljednji vladar hrvatske krvi Petar Svačić pokušao je zaustaviti mađarskoga kralja Kolomana, koji je nastojao iskoristiti potpuni kaos u Hrvatskoj.

Prema podrobnim analizama, koje sam proveo na drugom mjestu, proizl azi da su nakon smrti hrvatsko-ugarskog kralja Kolomana njemački car Henrik V. i Mletačka Republika, pokušali uništiti hrvatsko-ugarsku državnu zajednicu pod slabašnim Kolomanovim sinom Stjepanom, ali da im to nije uspjelo osim što su Mleci osvojili cresko otočje i još ponešto, a da je njemačko carstvo osvojilo kopneni dio do Rječine.

Riječ je o prvom dijelu izložbenog projekta Kninske vladarske zadužbine kojom se obilježava 900. obljetnica krunjenja hrvatsko-ugarskog kralja Kolomana.

Čika je dobila na upotrebu crkvicu sv. Marije (ante portam Bellatae), porušila je i sagradila novu trobrodnu crkvu koja je bila posvećena god. 1091. Početkom 12. st. dograđeni su zvonik i kapitul sredstvima hrvatsko-ugarskog kralja Kolomana.

To su bile mažoretkinje Xene iz Pakoštana, iz Kolana s otoka Paga Vragovi, iz Slavonskog broda Ukrajinski KUD Andrij Belih, zatim iz Doma za odgoj djece i mladeži Zorro i prijatelji, ponovno iz Pakoštana Salston specijalke, iz Biograda Krunjenje kralja Kolomana, s Puntamike Podravkine kužine, iz Srednje škole za primijenjenu umjetnost Čuvarice zlata i srebra, iz Dikla skupina Diklo de Janeiro, iz Sali Žene ratnice, iz Benkovca Kinezi, s Bokanjca Gay pride (Bleke i konji), iz Gospića Gospićke mažoretkinje te iz Lukorana Kaubojke s Divljeg zapada.

Sveti Ivan Trogirane je, ali i Hrvatsku, zadužio i time što je 1105. uspio u sprječavanju hrvatsko-ugarskoga kralja Kolomana u ozbiljnoj prijetnji da razori Trogir, a osnovao je i samostan benediktinki u Trogiru.

Iduća kontrolna točka naše staze bila je grob kralja Petra Svačića, posljednjeg kralja hrvatske krvi koji je 1097. na ovome području smrtno ranjen u borbi s četama ugarskog kralja Kolomana.

Veliku zaslugu za grad Trogir stekao je sv. Ivan time što je godine 1105. uspio odvratiti hrvatsko-ugarskoga kralja Kolomana da ne razori Trogir, a cime se bio ozbiljno zaprijetio.

Kako nam je kazala članica Hrvatske udruge karnevalista, imaju u svom djelokrugu rada i gostovanja, a na kojima se uglavnom predstavljaju s " Krunidbom kralja Kolomana ".

Tako je još u vrijeme kralja Kolomana kroz grad prolazila važna cesta koja je spajala Jadran s panonskim prostorom, a u 19. stoljeću Križevci se povezuje željeznicom sa Zagrebom, Koprivnicom i Bjelovarom.

Također, valja spomenuti kako je još za vrijeme ugarskog kralja Kolomana Čazmom u 13. stoljeću prolazila jedna od dvije Kolomanove ceste, koja je bila u svoje vrijeme jako važna jer je povezivala sjevernu i južnu Hrvatsku.

Uređenje Dubice kao grada govori nam povelja izdana 1244. godine u Dubici u kojoj tamošnji sudac Ernej sa svim došljacima dubičkim daje i omeđuje pavlinima zemlju, pokoravajući se molbi kralja Kolomana.

Dubica kao castrum Dobicha 1258. godine iz pisane isprave hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. od 4. srpnja u kojoj rješava spor nastao zbog zemlje koja se zove Kostajnica, a spor je nastao zato što neki podložnici dubičkog kastruma tvrde da je kostajnički građanin Hutinka zaposjeo tu zemlju Kostajnicu silom, po smrti kralja Kolomana.

Crkva sv. Justine nalazi se na zapadnom kraju Trga Slobode a u crkvi se danas nalazi Muzej sakralne umjetnosti, u kojem se èuvaju raspelo kralja Kolomana iz 1112. god.

Zvonik je dar prvog hrvatsko-ugarskog kralja Kolomana - kralja Ugarske, Dalmacije i Hrvatske, što je i uklesano u natpisu podno korniža između prizemlja i prvog kata tornja.

Poslije smrti posljednjeg hrvatskog vladara - Petra, sklopljen je mir između Hrvata i Ugara, a Hrvati priznaju ugarskog kralja Kolomana za svoga kralja.

Tijekom 9. stoljeća Trogir plaća danak hrvatskim vladarima kako bi zadržao svoju autonomiju, u 11. stoljeću dobiva vlastitu biskupiju koja biva ukinuta tek u 19. stoljeću, a 1107. godine grad dobiva autonomna gradska prava od ugarsko-hrvatskog kralja Kolomana.

Kako je sudjelovao u ratu cara Henrika V. protiv ugarskog i hrvatskog kralja Kolomana, mogli bismo reći da je on prvi od Habsburga koji je došao u dodir s Hrvatima, premda nam je o njegovoj djelatnosti iz tog rata poznat samo potpis na nekoj ispravi izdanoj u Požunu (Bratislavi), gradu u kojemu će se mnogo stoljeća poslije njegovi potomci kruniti za ugarsko-hrvatske kraljeve.

Tijekom 10. i 11. stoljeća u u gradu drže vlast hrvatski vladari, da bi već početkom 12. stoljeća Zadar priznao vlast prvog ugarsko-hrvatskog kralja Kolomana.

Oni koji se nisu htjeli obratiti su po službenicima kralja Kolomana bili predani ognju.

Hrvatsko selo Baćin se nalazi uz lijevu obalu rijeke Une u općini Hrvatska Dubica, koja se spominje još 1239., u prigodi izmirenja kralja Kolomana s templarima i vraćanja templarskih posjeda.

Od sredine 11. stoljeća ova je rodbinska zajednica izgubila monopol na priorsku čast, a pitanje je jesu li ga povratili uz pomoć kralja Kolomana, kazao je profesor Ančić te upozorio kako je uspjeh Kolomanovog pohoda bio osiguran ulogom crkvenih velikodostojnika, pa i Vekenegina samostana

Podatak ove isprave iz 1224. g, u kojoj se spominje iznos od 12 frizatika u vrijeme kralja Kolomana (1102. - 1116.) pokazuje, ako se zasniva na nekoj danas izgubljenoj ispravi, da je već tada marturina bila plaćana u kovanicama.

Upravo tu u tom prostoru kapitularne dvorane stoje i stupovi s imenom REX - CO-LO - MAnus -, natpis kralja Kolomana.

Još od antike, ovaj grad impresivne povijesti bio je poznat kao križanje tada vrlo prometnih putova i cesta - čuvena cesta kralja Kolomana, koja je Panoniju povezivala s morem, sjekla je prometnu cestu od Varaždina prema Požegi.

Poslije bitke na Gvozdu, između posljednjeg hrvatskog kralja, rođenog kninjanina Petra Svačića i mađarskog kralja Kolomana (1087.) i gubitka hrvatske samostalnosti (1102.), Knin prestaje biti prijestolnica, ali ostaje značajno administrativno središte.

Spominje se i 1111. godine u povelji kralja Kolomana kojom se potvrđuje pripadnost Rapskoj biskupiji, te na Splitskom saboru 1185. Župa Bužim spominje se i u 13. stoljeću.