DIOKLECIJANOVA PALAČA, carska rezidencija (danas u sastavu Splita), koju je oko 300. podigao rimski car Dioklecijan i u njoj boravio nakon povlačenja s prijestolja u Nikomediji (305) do smrti (316).

Rođena je u Nikomediji kraj Carigrada.

Sveta Barbara živjela je na koncu trećeg stoljeća u Nikomediji, u Maloj Aziji.

Sveta Barbara je živjela u Nikomediji.

Umro je 23. travnja 303. u Nikomediji u Bitiniji.

Nakon raznih mučenja i ozljeda koje je zadobio na kotaču s oštricama, triput se onesvijestio, a zatim je pogubljen odrubljivanjem glave ispred gradskih zidina u Nikomediji.

Mučena je bila za vladanja Cara Maksimijana i pretora (suca) Marcijana u gradu Nikomediji, četvrtoga dana mjeseca prosinca.

Najstarija Petrova kći Jelena (1643 - 1703), žena Franje Rákóczyja, pa Mirka Thökölyja, sudjelovala umrla je u izbjeglištvu u Nikomediji.

No, ovakav način progona nije bio učinkovit u željenoj mjeri pa je carski namjesnik Galerius predložio teroristički false-flag napad na palaču u Nikomediji.

Uz već navedene ili slične raskošne jelovnike, upotpunjene jelima iz Azije, kakva je morao kušati za vladanja na svom dvoru u Nikomediji, te čitav inventar tipično rimskih slatkokiselih delicija koje će preko Bizanta preživjeti upravo u venecijanskoj i dalmatinskoj kuhinji, u njihovim pašticadama, brujetima, ribljim lešadama i pirjancima.

Za vrijeme vladanja cara Maksimijana i pretora Marcijana, u gradu Nikomediji živio je čovjek imenom Dioskur, veoma bogat i plemenit (veoma bogati plemić).

Možda je tome uzrok i posebna enigmatska energija mjesta, koje je s nekim čvrstim razlogom još u Nikomediji Dioklecijan - vladar golemih prostranstava Europe, od Velike Britanije do Španjolske, Grčke, Bliskog istoka i sjeverne Afrike - izabrao za svoju raskošnu vilu i dobro utvrđen logor.

Ovaj je Edikt imao svoju značajnu prethodnicu u ediktu o toleranciji što ga je 311. u Nikomediji proglasio car Galerije.

Prema legendi, bila je kćerka Dioskorusa, bogatog trgovca purpurom i plemića u gradu Nikomediji u Maloj Aziji.

Sv. Barbara je prema crkvenoj predaji rođena u Nikomediji, u blizini starog Bizanta u Maloj Aziji (danas Izmir).

Nije novost da je Dioklecijan sklon istočnjačkim kultovima i arhitekturi koje je upoznao tijekom godina osvajanja, ali i u Nikomediji u Maloj Aziji iz koje je godinama vladao, rijetko, ali redovito svraćajući u Rim i svoju jadransku palaču uredio prema orijentalnom dizajnu.

Sveta Cirijaka, poznata i kao Dominika, budući da je rođena u nedjelju, koja je pretrpjela mučeništvo u Nikomediji za vladavine cara Maksimijana (u 4. stoljeću), čula je glas s neba kako joj govori tijekom njezine borbe: »Izvrsno, Cirijaka

Dioklecijan je odlučio ostati u prijestolnici Istočnog Rimskog Carstva Nikomediji, dok njegov suvladar Maksimijan u zapadnom.

Sama Barbara rođena je u Nikomediji, što nema nikakve veze sa barba Nikom i njegovom ćakulom, ali svakako ima sa Malom Azijom u vrijeme cara Maksimilijana tamo negdje oko 270 g.

Nakon dvadesetog jubileja svoje vladavine, koju je započeo s Maksimijanom u Rimu, Dioklecijan je 1. svibnja 305. u Nikomediji odložio svoje grimizno ruho kako bi se povukao u svoju velebnu palacu Spalato kod Salone i tamo proveo starost

U Konstantinopolu, Nikomediji i Ateni je stekao hrišćansko i helensko obrazovanje.

Bio je postavljen i za čitača pri hramu u Nikomediji.

Laktantije (Lucius Caecilius Firmianus Lactantius, oko 250. - 330. g.). Ovaj učeni latinski crkveni pisac rodom iz severne Afrike, pre preobraćenja bio je predavač retorike u Nikomediji.

No, kako je primijećeno, ovaj motiv koji toliko oduševljava Roberta Adama, ponavlja rješenje Dioklecijanove palače u Nikomediji.

Naime, na nestaloj carevoj palači u Nikomediji, na otočiću na rijeci Orontesu, postojala je također galerija s koje se otvarao pogled na krajolik kako je to poznato iz tekstualnih opisa.

Izgradio je terme u Rimu, palaču u Splitu, slavoluk Arcus Novus, spomenik tetrarsima, građevine u Nikomediji, ceste Strata Diocletiana, obnovio Kurije, rimski akvadukt, teatar u Saloni..

Kada je Licinije pobjedio Maksimina Dazu dao je ubiti Dioklecijanovu ženu Prisku i kći Valeriju (udovicu Galerija) krajem 315. ili početkom 316. godine koje nisu sa Dioklecijanom bile u Splitu već su ostale živjeti u Nikomediji kako bi uklonio moguću opasnost za svoju vlast pošto je Valerija nekad bila careva žena, a i Maksimin ju je prosio što su ona i Dioklecijan odbili.

Galerije umire između 5. i 15. svibnja 311. u Nikomediji, te nakon toga započinje sukob među augustima.

Uz već prije spomenute terme u Rimu (zahvaćale površinu 380 x370 metara) uz njega je vezana obnova Kurije nakon što ju je Karin zapalio, obnova akvadukta u Rimu, izgradnja slavoluka ARCUS NOVUS, spomenik tetrarsima, obnova amfiteatra u Veroni, brojne građevine u njegovoj prijestolnici Nikomediji, obnova Palmire, brojne ceste zvane STRATA DIOCLETIANA, obnova teatra u Saloni, Dioklecijanova palača kraj Salone

Umrla je 1703. u izgnanstvu u Turskoj (u Nikomediji, u današnjem Izmitu).