Sirup izrađen prema farmakopeji sadrži do 50 posto invertnog šećera, organskih kiselina, sluznih polisaharida i pektina.

Poželjno je davati što veću količinu pektina koji ima istu količinu energije kao i škrob, ali ne izaziva subkliničke acidoze (repini rezanci, sojina ljuska i lucerna).

Neoguljena kruška dobra je protiv zatvora, jabuka zbog pektina djeluje protiv kolesterola i pospješuje izlučivanje, ananas protiv celulita i bora, orah je dobar protiv raka, sprečava preuranjeno starenje, zdravlje živčanog sustava ali ima 60 % masti u sebi...

Stanična stijenka sastoji se od složenih ugljikohidrata poput celuloze, hemiceluloze i pektina koji su uklopljeni u matriks od lignina.

Samo jedna žličica octa od meda sadrži dostatnu količinu vitamina, minerala, enzima, aminokiselina, hranjivih tvari, pektina i betakarotena.

Uz obilje organskih kiselina, beta karotena, pektina, terpena, kalcijevog oksalata, citrata te malu energetsku vrijednost citrusi su dobro prihvaćeni kod osoba koje žele fit izgled i light osjećaj (znači za sve nas)

Sastav ploda Plod marelice sadrži najviše vode i to u 100 g ploda 86,26 posto, mineralnih tvari 0,65 posto, šećera od 6,3 do 14,4 posto, organskih kiselina od 0,8 do 2,12 posto te celuloze, pektina, tanina.

Upotreba pektina citrusa za kontrolu kolesterola datira još od studije objavljene 1990. u Journal of Nutrition i American Journal of Clinical Nutrition.

Budući da su tadašnji ekstrakti pektina bili slabo topivi te ih se vrlo malo u tankom crijevu apsorbirlo u organizam, povoljni efekat imali su samo u tankom crijevu.

Magnezij je neophodan kod tvorbe klorofila, za sintezu šećera, pektina.

Magnezij je neophodan kod tvorbe klorofila, za sintezu šećera i pektina.

Jabuke se ubrajaju u izuzetno kvalitetne namirnice s visokim sadržajem korisnog pektina, ali i brojnih vitamina i minerala.

Zreli plodovi sadrže oko 83 posto vode, oko 15 posto ugljikohidrata, od kojih 12,5 posto invertnog šećera, koji je lako usvojiv u prehrani, zatim 1,4 posto saharoze, 0,7 posto organskih kiselina (iskazano kao jabučna), vrlo malo masti i bjelančevina i pektina, a dosta vitamina A, B12, C i minerala, od kojih su najzastupljeniji: kalcij, fosfor i željezo.

Zbog sadržaja pektina i tanina djeluje na sniženje kolesterola i triglicerida, a isto tako djeluje i sprječavanje nastanka ateroskleroze.

Povrće i voće sadrži oko 1 % pektina tako da će pet porcija sigurno osigurati više od 5 g/dan.

Također sadrži mnoštvo pektina i drugih vezivnih vlakana što doprinosi poboljšanju probave zbog zadržavanja vode.

Kombinacijom etiološkog lijeka neomicina te pektina i kaolina, postiže se zadovoljavajući antidijaroički i antiinfekcijski učinak.

Zbog velike količine šećera i pektina pekmez od šljiva moguće je napraviti i bez dodatka šećera.

Osim što je izvrstan izvor vitamina C i A, jedinstven je izvor fitokemikalija likopena, limonoida i naringina te neprobavljivog vlakna pektina.

Zahvaljujući bogatstvu voćnih kiselina, pektina i biljne sluzi, rogač je i hrana i lijek.

Ukratko, stanična stijenka se sastoji od mikrofibrila celuloze u matriksu koji se sastoji od lignina, hemiceluloze, pektina i bjelančevina (Gidenne, 2003).

Uključuju više polimera poput pektina i neutralnih polisaharida (arabinani, galaktani i arabinogalaktani) koje se često povezuje s pektinima.

Po kemijskoj strukturi je homopolimer za razliku od hemiceluloze i pektina.

To promovira razgradnju uglavnom lakše probavljivih vlakana poput pektina ili hemiceluloze.

Također ćete naći broma, beta-karotena, kalcija, željeza, magnezija, mangana, fosfora, kalija, selena, cinka, pektina, B-vitamina i vitamin C u Irskoj mahovini.

Od svih plodova koje jedemo, jabuke su najbolji izvor pektina, prirodnog vlakna koje ima nekoliko zdravstvenih koristi.

Metanol pripada alkoholima, ali nije produkt alkoholnog vrenja, već cijepanja pektina.

Kora jabuke primjerice ima više pektina od ostalog dijela ploda pa se koristi kao čaj (1 žlica ljusaka, kuha se 15 minuta u 2 dcl vode i pije umjesto vode.

Prema nekim podacima, čini se da vlakna koja brže fermentiraju, poput pektina, negativnije djeluju na apsorpciju nekih minerala, dok vlakna koja sadrže više celuloze nemaju toliki učinak na njihovu apsorpciju.

Vanjski omotač zrnca čine dva glavna sloja: unutarnji (intina) je sastavljen od pektina i nešto celuloze, nije naročito otporan i prilično je propusan, a vanjski (eksina) se sastoji od sporopolenina, tvari koja je nepropusna i kemijski izvanredno otporna.