Rifampicin djeluje baktericidno, dobro se resorbira u stanice i likvor, djeluje na ekstracelularno smještene M. tuberculosis, ali i na pritajene oblike (perzistere) u makrofagima i kazeoznim lezijama koji su odgovorni za recidive.

Kod nas se daje rifampicin (Rimactan, Pliva) i to po sljedećoj shemi: Shema davanja profilaktičkog rifampicina (4 doze)

Najznačajniji su antituberkulotici IZONIAZID, RIFAMPICIN, PIRAZINAMID, STREPTOMICIN, ETAMBUTOL.

pri uzimanju nekih vrsta lijekova iz skupine antibiotika (rifampicin, ampicilin), barbiturata i lijekova za liječenje epilepsije.

nakon apsorpcije rifampicin se brzo putem žući nalazi u enterohepatičkoj cirkulaciji, progresivno deacetilira u cjelosti za 6 sati, sa punom antibakterijskom aktivnošću

Naime potrebno je tijekom 6 mjeseci uzimati kombinaciju 4 različita lijeka (izonijazid, rifampicin, pirazinamid, etambutol) kako bi se došlo do izlječenja.

Mogućnost da i neki antibiotici umanjuju učinkovitost OHK često je sporadično objavljivana, ali je statistički potvrđeno jedino za rifampicin i griseofulvin.

Terapija â Mikoplazme su rezistentne na veći broj antibiotika, u prvom redu na one koji deluju inhibiranjem sinteze ćelijskog zida bakterija (β-laktami, Cefalosporini, Vankomicin, Bacitracin, Rifampicin, Polimiksin B), kao i na sulfonamide.

U slučajevima meningokoknog meningitisa, profilaktička primjena antibiotika (kao što je rifampicin, ciprofloksacin ili ceftriakson) u osoba koje su u bliskom dodiru s oboljelim može smanjiti opasnost od zaraze, ali ne pruža zaštitu od infekcije u budućnosti. [ 27 ] [ 45 ] Primijećeno je da se nakon primjene razvija otpornost uzročnika na rifampicin, što je dovelo do preporučivanja drugih lijekova. [ 45 ] Premda se antibiotici često primjenjuju u pokušaju sprječavanja meningitisa u osoba s prijelomom baze lubanje ne postoji dovoljno dokaza o tome je li taj postupak koristan ili štetan. [ 46 ] Potonja tvrdnja se odnosi i na bolesnike kod kojih postoji istjecanje CST, i na one bez istjecanja. [ 46 ]

Sam rifampicin nije efikasan i vrlo brzo inducira rezistenciju. (4) Predisponirajući faktori za nastanak CA-MRSA (3)

Lijekovi: izoniazid H, rifampicin R, pirazinamid Z, streptomicin S, etambutol E.

B. melitensis je također osjetljiva na kloramfenikol, rifampicin, ofloksacin i gentamicin.

Rezistencija na rifampicin (R), koja je prekursor multi rezistencije nađena je samo kod 9 (3,3 %) sojeva.

SZO je 2008. godine u dijagnostički algoritam uveo hibridizacijske testove (line probe assays) za otkrivanje rezistencije na rifampicin i izoniazid.

Iznimno se po procjeni specijalista može provoditi i tromjesečna terapija s dva lijeka, izoniazid plus rifampicin (3 HR), uz posebne mjere opreza.

RIFAMPICIN i PIRAZINAMID su tu najdjelotvorniji, izoniazid slabije, ostali vrlo slabo.

Multirezistentna tuberkuloza definira se kao tuberkuloza uzrokovana Mycobacterium tuberculosis koji jein vitro rezistentan na izoniazid i rifampicin, s rezistencijom na bilo koji drugi lijek ili bez nje.

Ipak, kako ne bi bilo sve jednostavno, pokazalo se da mutacije odgovorne za otpornost bakterije na antibiotik rifampicin imaju različite učinke u različitih sojeva bakterije Escherichia coli.

Ako koristite slijedeće lijekove, prije upotrebe FIBRALGIN 500 mg tableta, konzultirajte se s Vašim liječnikom: - oralni antikoagulansi (lijekovi protiv zgrušavanja krvi) - paracetamol i u malim dozama može pojačati djelovanje ovih lijekova - antikonvulzivni lijekovi (lijekovi za liječenje epilepsije), hormonski kontraceptivi kao i drugi lijekovi koji stimuliraju enzime jetre (npr. antibiotici rifampicin i izoniazid) mogu ubrzati metabolizam paracetamola i povećati rizik od oštećenja jetre - fenotiazini (lijekovi za liječenje shizofrenije i drugih psihičkih oboljenja) - paracetamol u bolesnika koji se redovito liječe fenotiazinima može izazvati jaku hipotermiju (sniženje tjelesne temperature) - metoklopramid i domperidon (lijekovi koji stimuliraju pražnjenje želuca) ubrzavaju apsorpciju paracetamola

Prema porijeklu uzoraka, prisustvu predisponirajućih faktora kod pacijenata i fenotipski visoko izražene rezistencije na klindamicin možemo predpostaviti da većina naših izolata pripada grupi HA-MRSA uz opasku da se registrira relativno visoka osjetljivost na kotrimoxazol, rifampicin, tetracikline i kloramfenikol.

Mlađoj djeci obično se daje ceftriakson, a starijoj djeci, adolescentima i odraslima rifampicin.

Otkrili su da stavljanjem bakterija pod stresne životne uvjete, kao što je visoka temperatura, one mogu spontano razviti otpornost na antibiotik rifampicin.

Preventivne mjere svode se na profilaktičku primjenu antibiotika (cotrimoxasol ili rifampicin ili ceftriaxon ili ciprofloxacin) svim obiteljskim kontaktima, osobama koje su sa oboljelom osobom imale svakodnevni bliski kontakt naročito u kolektivima predškolskog uzrasta ili u kolektivima zatvorenog tipa, a prema preporuci epidemiologa.

Među antibiotike s dobrim učinkom na legionelu spadaju doksiciklin, rifampicin, tigeciklin i azitromicin, a u težim slučajevima se u terapiju uključuju i antibiotici iz skupine fluorokinolona.

U slučaju kada testovi rezistencije uzeti na početku terapije pokažu rezistenciju na izoniazid i na rifampicin, i to kod bolesnika koji je BK pozitivan na kraju početne faze liječenja, očekivanja za konverziju sputuma su mala.

Sigurnost primjene pirazinamia u trudnoći nije utvrđena, ipak se savjetuje 6 mjesečni režim liječenja kombinacijom izoniazid, rifampicin i pirazinamid, kada je to moguće.

Najučinkovitiji IZONIAZID, slijede etambutol i rifampicin.

Najaktivniji su IZONIAZID i RIFAMPICIN, usko im slijede etambutol i streptomicin.

Aktivniji protiv M. avium, te prema 30 % Rifampicin otpornim sojevima MT.

Najznačajniji antituberkulotici su izoniazid (H), rifampicin (R), pirazinamid (Z), streptomicin (S) i etambutol (E).