Pročitao sam podosta vrsnih nažalost neprevedenih apologija ateističkog weltanschauunga, od hrabroga Spinoze (koji se, doduše, nikad nije formalno izjasnio kao ateist, ali je ateističkoj stvari uvelike pridonio svojim Teološko-političkom raspravom iz 1670.), skeptičnoga Humea (The Natural History of Religion of Miracles), lucidnoga Orwella (A Clergyman s Daughter), slobodoljubivoga Van Dorena (Why I Am An Unbeliever), mrtvozornika Menckena (Memorial Service), nabrijanoga Russella (An Outline of Intellectual Rubbish), pristojnoga Sagana (The God Hypotesis), duhovitoga Shermera (Genesis Revisited: A Scientific Creation Story), beskompromisnoga Dennetta (Thank Goodness), didaktičkoga Templetona (Questions to Ask Yourself), direktnoga Dawkinsa (Why There Almost Certainly Is No God), cool McEwana (End of the World Blues), interesantnoga a (What About God?), proročkoga Harrisa (The End of Faith), nevjerojatno pristojnoga e da je što više takvih na blogu.hr Gatesa (Dialogue With a Christian Proselytizer), do metodičkoga Steelea (Atheism Explained), uz još poneki tekst.

Naravno, ali ovaj put ću se pozvati na tvoje citiranje Spinoze (u O izvoru naravi i strasti) gdje: mi ni oko čega ne nastojimo, ništa nećemo, ni za čim nemamo poriv i ni za čim ne žudimo zato jer to sudimo kao dobro, nego naprotiv, nešto sudimo kao dobro zato jer oko toga nastojimo, to hoćemo, za tim imamo poriv i za tim žudimo.

Seminar započinje u petak uvodnim, javnim predavanjem Floriana Schneidera i Anselma Frankea, u kojoj će biti predstavljene teorijske, političke i umjetničke pozicije i genealogije koje će omogućiti identificiranje aktualnih tektonskih pomaka u ekonomiji imaginarnog, pozivajući se na tekstove različitih autora, poput Carla Einsteina, Spinoze, Michaela Taussiga i Brune Latoura.

Mislim da bi bilo zanimljivo pročitati cijelu Spinozinu Etiku, i onda uspoređivati pojam vrijednosti s Platonovim, a s druge strane s Aristotelovom " Nikomahovom Etikom ", i na koji način neoplatonisti i aristotelovci, kao dva glavna pravca filozofske misli od klasike preko srednjovjekovlja do renesanse na kraju dovode do ove dvojice filozofa - Spinoze i Descartesa.

Ili su svakako tegobna za one pojedince koji se trse oko spomenutih klasičnih humanističkih vrijednosti, poput Spinoze, kojega je židovska zajednica u Amsterdamu ekskomunicirala jer je, eto, odlučio razmišljati svojom glavom, jer je odlučio biti slobodan od bogatstva, počasti i čulnih užitaka e da bi mogao napisati Teologijsko-političku raspravu koja sadrži neka razlaganja u kojima se pokazuje da ne samo da se sloboda filozofiranja može dopustiti bez štete po pobožnost i mir u državi, nego da ona ne može biti ukinuta, a da zajedno s njom ne budu u državi dokrajčeni mir i pobožnost.

Jedno od pitanja u ispitu će biti " određenje supstancije kod Descartesa, Spinoze i Leibniza "

To bi podrazumijevalo da Sajid Qutb, ideolog radikalnog islama, ne bi bio različit od kuma radikalnog prosvjetiteljstva, Barucha de Spinoze.

Ta nediferenciranost pojmova, zadrzavanje u henidnom stadiju propmisljanja, umjesto da se uzdigne na niovo diferencijacije; bila je boljka Spinoze, ali je tragedija danasnjeg filozofskog globalizma.

Pa mislim da nisi pročitao niti S od Spinoze, a o tome koliko ti je jasna vertikala koju slijediš najbolje govori to što misliš da jedan samotnjak, koji nije svoje djelo niti objavio, nosi odgovornost za sve što si naveo.: rolleyes:

Pokušaj biografije filozofa Barucha de Spinoze nastao je, svjedo č i autor u autopoeti č kom tekstu na kraju romana, nakon prou č avanja literature o Spinozinu životu i njegovoj filozofiji.

Sadržajno roman je podijeljen na dva dijela od kojih prvi i kra ć i pripovijeda portret mladoga Spinoze prekidan provokativnim pitanjima i smjelim mislima pripovjeda č a-sugovornika - č itatelja, a drugi dio portret staroga Spinoze, mutnih o č iju.

U skladu s time podijeljen je i lik Spinozin: prvi dio portret je mladoga Spinoze, oštra i odlu č na pogleda, smion i imun na strasti, dok je drugi dio portret zrela č ovjeka, mutnih o č iju, svjesna svojih propusta, svojih strasti i, ponajviše, svoje samo ć e.

Razgovor kao da se umnaža, osim onog izme đ u Spinoze i pripovjeda č a - č itatelja odvija se razgovor s tim likovima, ali i razgovor s drugim knjigama, tj. s književnom (i filozofskom) tradicijom.

Eliot u svome tekstu o Blakeu iz 1921. godine: " Neobičnost Blakea nestaje kada se čudnovatost kod njega uoči za ono što jest, čudnovatost svake velike poezije: nešto što se može naći (ne svugdje) u Homera i Eshila, Dantea i Villona, i duboko i sakriveno u djelima Shakespearea također u drugoj formi kod Montaignea i Spinoze.

Postoje i neke ezoteričnije konotacije riječi, cijeli razvojni tijek bastardne linije filozofije, od Spinoze, Nietzschea i Foucaulta, koji djeluju protiv autoriteta države, u čemu su bliski anarhistima.

Osim spomenutoga dvojca koji je iz knjige izostao jer su se baštinici protivili objavljivanju, od onih baš velikih u ' Filozofskim temperamentima ' nema Spinoze, koji je i tako, kao atribut modusa mišljenja, svladao afekte i u ime intelektualne ljubavi prema Logosu ostao bez temperamenta.

Navedeni citat nisam niti navela drugačije nego kao tvoje citiranje Spinoze na koje sam se pozvala da bih nešto sama obrazložila.

MENI SE GRCI SVIĐAJU, POSEBNO ŠTO SE DRŽAVNE TELEVIZIJE TIČE. napravite sami istraživanje, vi mladi, COMMUNITY SELF SURVEY - uz pomoć eksperata koji vas vole i stalo im je do mladeži, a nisu korumpirani. skužil sam da postoji i psihičko nadjebavanje; da prejebani žive od jednostavnosti nekomotnih ili " naivnih ". to nije eficijentno za sistem. ili da se radodajke trebaju osjećati veliko? može, ali samo u jebačkim društvima i noćnim barovima i na Zrču, ne drugdje. sama postaješ " komad ", ali ne samo za jeb. proširi malo. budi kompleksnija. prevulgarnu te u europi ionako nitko neće cijeniti, osim kao šlampu. vi nježnije, vama može od Barucha de Spinoze misao biti vodilja -, NE PLAKATI, NE JALNO, NE ŽIVČANITI NEGO MISLITI. kognitivna promocija, to je bitno. od samog jeba i poniznosti u seksu možeš biti i ostati samo jebaljka, pa te tako i tretiraju. istražite duh ekonomije života i KAPITALIZMA po maxu weberu, a i odgovornost za novce i imovinu koju stičete, da ne biste hrvatsku pročerdali bezveze kako su je lopine jer se dakako nisu znojili za svoje milijune, pa ih tako i bacaju. a onda na ovo mišljenje ide dorada i to kao NOVI DUH KAPITALIZMA po Chiapellu i Boltanskom, da se nadogradite i ojačate intelektualno prema EU i svijetu. u protivnom će vas prikazivati ko što je bilo u nekim europskim i američkim magazinima, kao mjesto za jeb i provod mafijaša, mafijusia (Jadran), a ja mislim da ste mnogo, mnogo više. morate više jedni na druge misliti, da bi se GOSPODARSTVO uopće dogodilo i EKONOMIJA, a ne ovako, da se para okreće i troše bog te pitaj gdje i kako i sve su transakcije nekakva Hawala-Bank igra, na rubu zakona, bez naplate poreza.... mislim ove zarade u seksu i oko seksa, a toga je sad ko u priči. prebroji kuje koje su diplome sa faksa dobile na pičonu i sve je jasno. pa prebroji mule ženske koje su radna mjesta tako dobile i tako održavaju. sve je to veliko ništa, a na kraju ste srditi i frustrirani. ali kako će te cijeniti, ako se sama ne cijeniš? (J., tako si mi fantastična. stvarno si komad nad komadima. ljudi nemaju pojma koliko fer cure muka prolaze i sa kakvim se mizernim plaćama živi... ne dopustite da vam javno mnijenje izgrade oni sa druge strane, lopine i par šlampi jer će zgazit Hrvatsku do kraja, a vidim da postoje komadi čarobni koje bi itekako željele nekome pripadati pošteno i sa puno dostojanstva i to je nešto predivno). lažni morali i korupcija na kraju će najviše Ženama štetiti, kao i ta servilnost, kakvu N. N. spominje, iako moraš znati da je dio zajedničkog života na koji si pristala i to; dakle, da si on umiruje libido, draga moja.

Stoga je prije nekoliko godina, u prostorijama pariškog kina MK2, održao niz otvorenih predavanja u kojima je analizirao velik broj filmova, uglavnom američkih hitova te pokojeg francuskog, pokušavajući odgovoriti na neka od najdubljih pitanja prvaka gnoseološkog 17. stoljeća dva srodna no po mnogočemu i različita filozofa, Renea Descartesa i Barucha Spinoze.

socijalizam nije ustavni režim nigdje dragi moj prijatelju... možda ti i ja vjerujemo u njega ali bojim se da su još uvijek radnici u okovima diljem svijeta, jedino što bauk više ne kruži Evropom (kao što reče najveći filozof poslije Spinoze, Kanta i Hegela koji je svoje najvažnije djelo možda napisao u Engleskoj)

Kao što već svako školsko dijete zna, nova Žižekova knjiga trebala bi uključivati, nikakvim posebnim redom, rasprave o Hegelu, Marxu i Kantu; različite predsocijalističke i postsocijalističke anegdote i refleksije, bilješke o Kafki kao i piscima masovne kulture poput Stephena Kinga ili Patricije Highsmith; pozivanje na operu (Wagner, Mozart); šale braće Marx; izljeve opscenosti skatološke i seksualne; intervencije u povijest filozofije, od Spinoze i Kierkegaarda do Kripkea i Dennetta; analize Hitchcockovih filmova i ostalih holivudskih proizvoda; pozivanje na aktualna događanja; rasprave o mračnim gledištima lakanovske doktrine; polemike s različitim suvremenim teoretičarima (Derrida, Deleuze); komparativnu teologiju; i, konačno, izvješća o kognitivnoj filozofiji i neuroznanstvenom napretku.

Zato onaj koji ce zakljuciti misao Spinoze (i Brune) trebat ce iznijeti mnogo pokazatelja - koji ce na kraju dobiti formu dokaza da je tako kako ce stajati u objavi.

Pa, meni se cini da je Vjestac sa Spinoze otisao na zene.

Povezivanje Spinoze i zenskosti je jako znakovito.

Primjenjujući načela nizozemskog filozofa Spinoze, Simon je odbacio Mojsijevo autorstvo Petoknjižja u prilog dugog procesa redakcija i kompiliranja.

Ili da, možda, u postavljanju jedne od triju vječnih maksima pravednosti na vrata logora ne gledamo cinizam, već pokušaj da se zločini opravdaju da niz evropskih mislilaca, od Platona do Spinoze i Kanta, legitimira ono što se u logoru zbiva i to u očima samih žrtava?

Svoje strukovno znanje nadopunjavao je od 1997. do 2002. kao asistent fotografa Janeta Štravsa, a kasnije i kao asistent modnog fotografa Antonia Spinoze u Parizu (2002. 2003.).

Giordano Bruno je na kraju renesanse iz mita o Diani i Aktaionu razvio cijelu filozofiju svjesne spoznaje, Antonio Damasio je počevši sa Deskartesovom filozofijom razvio znanost o osjećajima, dotičući se Spinoze i njegove supstance sa dva atributa znanstveno objasnio prelaženje emocija u osjećaje.

To, međutim, što se ovako saopštava, to uopšte nije znak, u onom smislu u kome metafizika poima znak, u onom smislu u kome znak, i pre i posle Spinoze, znači ono opšte.14 Kret tela, telo koje govori spontanim kretnjama, govori iz jednog poretka koji je pre poretka znak/svest/opštost, ono govori iz haosa konkretnosti, logikom konkretnog koja probija temelj svake metafizike ukoliko je ovaj u pokušaju smanjenja distancije između opšteg i pojedinačnog, u pokušaju proždiranja pojedinačnog koje obavijeno opštošću postaje ono čime se može ovladati, što je raspoloživo.

Samo jedan primjer; reci nam je li ovo isto izvještačena izjava i koga li se Goethe u 19. stoljeću u viskoj diplomaciji bojao da mu ne odrubi glavu: Kada Krist ne bi bio Bog, bio bi Bog tko je Evanđelje izmislio. Ili koga su se Pascal, Kant i Bošković bojali u vrijeme Spinoze i francuskog prosvjetiteljstva?