Za zapovjednika postavljen je Vicko Krstulović, a za komesara imenovan je Ivica Kukoć.

Iako korijeni Kulturno umjetničkog društva Brodosplit datiraju iz 1946. godine kada je utemeljeno nekadašnje društvo Vicko Krstulović, kao početak djelovanja KUD-a podrazumijeva se 1971. godina kada je počelo djelovati pod današnjim imenom.

U Jugoslaviji je jadransku orijentaciju gorljivo zastupao veliki Vicko Krstulović, ratni vođa dalmatinskih partizana (pred kojim je talijanska armija u Dalmaciji 1943. godine potpisala kapitulaciju u splitskom hotelu Park), koji je bio i visoki funkcionar u prvom razdoblju Titove Jugoslavije.

Vicko Krstulović kaže: " Ja mislim da s obzirom da Baranja ekonomski gravitira Osijeku i Hrvatskoj, da bi ona mogla pripasti Hrvatskoj, dok onaj koji hoće dije1iti Bačku, čini to iz šovinističkih pobuda. " Tako je govorio Vicko Krstulović, vjerujem po direktivi Centralnog komiteta.

" Turneje Matice iseljenika postale su novi oblik jugoslavenskog turizma ", izjavio je 1962. na tiskovnoj konferenciji u povodu Iseljeničkoga tjedna Vicko Krstulović, tadašnji predsjednik Matice.

Najbolja je družina Milicioner, a najslabija Vicko Krstulović koja, iako je dobila oružje i municiju u vrijednosti od 10.000 dinara, ali - nije održala ni jedan javni nastup svojih članova?

Svečanosti su prisustvovali komandant Jugoslavenske ratne mornarice admiral Mate Jerković, potpredsjednik sabora Hrvatske Nikola Sekulić Bunko, narodni poslanik Vicko Krstulović, predsjednik Centralnog odbora Sindikata pomorske privrede Šime Matijašević, te brojni predstavnici narodnih vlasti, političkih i društvenih organizacija gotovo iz svih kotarskih i općinskih centara na našoj obali, admirali i brojni oficiri Jugoslavenske ratne mornarice, predstavnici pomorskih poduzeća i ustanova i veliki broj građana. "

U Hrvatskoj su grobovi antifašističkih boraca obilježeni, a grobove ustaša i domobrana, naredbom iz 1945., dao je preorati Vicko Krstulović i njih više - nema.

U Split odmah s Visa dolaze Vicko Krstulović i Vladimir Nazor, kao i Štab Mornarice NOVJ-a.

a e Ali bi se Dalmacija snašla i da se zagrebačka zločinačka organizacija na čelu s Mrtvacom Cupresweissom (Bakarić) nije urotila protiv Autonomne Pokrajini Dalmacije koju je na temelju, (o bilo čemu hrvatskom) Neovisnog Partizanskog Pokreta (Dalmacija je jednostavno bila Italja, a da nije bila Italja nego NDH, opet bi bila Italja jer bi je Ante Pavelić Taljanskom napravia) zahtijevao Vicko Krstulović (koji je ipak bio samo obalni radnik i Splićanin-pa to objašnjava od kud jedan Dalmatinac uopće razgovara s tim jugoslavenskim s m) Naravno, kljuć je u Radiću, koji je 1918 postavio ispravno stvar i smatrao normalnim da se u Kraljevini Dalmaciji provede referendum o tome dali se Dalmacija uopće hoće ujediniti u Jugoslaviju.

Zapovjednik Vicko Krstulović i komesar Ivica Kukoć, nakon rasformiranja IX. dalmatinske divizije stavljeni su na raspolaganju VŠ NOV i POJ.

Sastav zločinačke organizacije koja je 1945. zapovijedila, nadzirala i počinila zločin genocid nad hrvatskim narodom: " Drug " Josip Broz " Tito " (Jugoslaven, i boljševik, bravar i maršal, ZLOČINAC, glavni zapovjednik u " Vrhovnom štabu " Jugoslavenske armije, predsjednik jugoslavenske vlade i generalni sekretar politbiroa CK KPJ, te agent Kominterne i doušnik sovjetske tajne policije NKVD), zatim, partizanski general Koča Popović (Srbijanac, i komunist, profesionalni oficir, zapovjednik Prve proleterske brigade, i I. armije JA), partizanski general Peko Dapčević (Srbin, i komunist), general JA Ivan Gošnjak (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, zapovjednik partizanske vojske u Hrvatskoj), partizanski general i politkomesar Vladimir Bakarić " Mrtvac " (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, predsjednik lokalne komunističke vlade u Zagrebu), partizanski general Aleksandar Ranković (Srbijanac, boljševik, krojač, član politbiroa CK KPJ i " Vrhovnog štaba ", i šef OZNE za Jugoslaviju), Milovan Đilas (Crnogorac i boljševik, član politbiroa CK KPJ i " Vrhovnog štaba "), Boris Kidrič (Slovenac, i boljševik), Andrija Hebrang " Mirotočivi " (Hrvat, i komunist, trgovac, ratni sekretar CK KPJ i zapovjenik partizanske vojske u Hrvatskoj do 1945.), general Ivan Krajačić " Stevo " (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, bravar, šef OZNE za Hrvatsku), Ivan Maček (Slovenac, i boljševik, šef OZNE za Sloveniju), Franc Leskošek (Slovenac, i boljševik, šef partizanske vojske u Sloveniji), zatim, partizan Vladimir Nazor (Hrvat, jugoslavenski i hrvatski književnik i zločinac, predsjednik predsjedništva komunističke skupštine " ZAVNOH "), zatim, Gabrijel Divjanović (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, poslijeratni direktor zagrebačke zvjezdarnice, a 1945. načelnik vojnosudskog odjela II. armije partizanske Jugoslavenske armije), zatim, partizanski general Kosta Nađ (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i titoist, oficir OZNE), zatim, politkomesar I. armije partizanske Jugoslavenske armije, Mijalko Todorović (Srbin, velikosrpski koljač), zatim, general Arso Jovanović (Srbijanac, profesionalni oficir, Jugoslavenske armije od veljače 1945. godine, i pomoćnik generala Ivana Gošnjaka), Josip Boljkovac (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, oficir OZNE u Karlovcu), zatim, Josip Manolić (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i ratni zločinac, oficir OZNE u Bjelovaru), zatim, partizanski oficir i ratni zločinac Većeslav " Veco " Holjevac, komandant I. korpusa partizanske vojske u Hrvatskoj, i član " Komande grada Zagreba " (zadužen za kršenje ljudskih prava hrvatskih izbjeglica u Zagrebu, i za likvidaciju hrvatskih ratnih ranjenika i " ročnika " u Zagrebu, 1945. godine), zatim, Aleksandar Koharević, ministar zdravstva komunističke lokalne vlade u Zagrebu (zadužen za likvidaciju ranjenika iz zagrebačkih bolnica, zajedno s Krajačićem koji je odgovoran i za maceljske žrtve zajedno sa Stjepanom Hršakom i ostalom partizanskom bandom), zatim, Drago Desput (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, komunist), član sudskog odsjeka " Glavnog štaba NOV " Hrvatske, Stanko Obradović (Srbin iz Hrvatske), partijski sekretar KPH u partizanskoj " IV. udarnoj brigadi ", Dimitrije Georgijević, opunomoćenik " Odjeljenja za zaštitu naroda " za Jugoslaviju, Jakov Blažević (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i zločinac), partizanski Javni tužilac Hrvatske, zatim, Vukašinović (predsjednik partizanskog tzv. " NOO " za Slavoniju), partizanski major OZNE, " drug " Brnčić, zamjenik komesara, potpukovnik Robić Ivan, pomoćnik majora Ćuk Milojko, major Vujanović Damjan, major Vidović Lazo i kapetan Janeković Slavko, članovi izvršnog aparata za tako zvane " specijalne zadatke " tzv. " III. odsjeka Odjeljenja za zaštitu naroda " za Hrvatsku, Zvonko Komarica, iz opunomoćeništva partizanske divizije " KNOJ " u Hrvatskoj, zatim, " drug " Vicko Krstulović, ministar unutarnjih poslova komunističke Hrvatske (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i zločinac), i drugi de facto ubojice iz zločinačke organizacije komunističke partije, zatim, " drug " Lutvo Ahmetović, de facto ratni zločinac sa Jazovke, i zamjenik načelnika UDBE u Zagrebu, Simo Dubajić (Srbin iz Hrvatske, boljševik, i četnik, te velikosrpski koljač iz 45 ' na Kočevskom Rogu), glavni komandant koljačke partizanske jedinice na Kočevskom Rogu, major, " načelnik štaba IV. armije), i ideološki vođa pobunjenih Srba iz 1990. godine), zatim, oficir Jugoslavenske armije, " M. P. " (Jugoslavenka hrvatskog podrijetla, zločinka i boljševik), partizanski politkomesar u " XI. dalmatinskoj brigadi 26. divizije Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije " koja je iz svoje jedinice odabirala ljude za " povjerljiv zadatak " ubijanja ratnih zarobljenika na Kočevskom Rogu, zatim Nikola Marić Bokež " Crnogorac ", " komesar čete ", Kosta Ugrica, politkomesar " I. bataljona " partizanske " XI. dalmatinske brigade ", član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) i KPJ, sudionik ratnog zločina i masovnih ubojstava na Kočevskom Rogu 1945. godine, Albert Štambuk, " zamjenik politkomesara 1. čete 5. bataljona XI. dalmatinske brigade " Jugoslavenske armije, Dinko Periša Ljubo, pukovnik " JNA ", Ivan Gugić, (partizanski) vojnik, Titov borac u " XI. dalmatinskoj brigadi ", svjedok-pokajnik, zatim, Nikola Maršić, " zamjenik komandanta 2. bataljona XI. dalmatinske brigade " koji je zapovijedao izabranicima iz " XI. dalmatinske brigade ", u sastavu od 60 do 70 partizana koji su ubijali na Kočevskom Rogu hrvatske ratne zarobljenike, i zarobljene hrvatske civile, Ljubo Barbarić " Hvaranin ", " politkomesar 3. bataljona XI. dalmatinske brigade ", član SKOJ od 1941. i KPJ od 1943. godine, Ivo Franković, " komandir 3. čete 3. bataljona XI. dalmatinske brigade ", član KPJ od 1943. godine, Božo Kačić, partizanski desetar u " XI. dalmatinskoj brigadi ", također sudjelovao u genocidu na Kočevskom Rogu, i u silovanju zarobljenih hrvatskih žena i supruga kod Kočevja ubijenih časnika hrvatske vojske oružanih snaga NDH, Ante Ćepić, " omladinski rukovodilac 4. bataljona u XI. dalmatinskoj brigadi Jugoslovenske armije " maršala Tita, Maks Baće i Jovo Kapidžić, Rankovićevi pomoćnici, izdali su, uz Ivana Matiju Mačeka, Simi Dubajiću zapovijed od Rankovića i Broza " Tita " za pokolj hrvatskih ratnih zarobljenika na Kočevskom Rogu kod Ljubljane, 1945. godine, partizanski pukovnik Dušan Dule Korać (Srbin sa Korduna), politički komesar 26. divizije JA, član komisije viših oficira koja je došla u kontrolu do jama-masovnih grobova na Kočevskom Rogu, zatim, počinitelji genocida u Maclju kod Krapine 1945. godine, Stjepan Hršak (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, titoist i zločinac, krojač po zanimanju, oficir (partizanski poručnik) i komandant tajne službe partizanske vojske u Krapini, i krvoločni isljednik OZNE, i komandant zarobljeničkih koncentracijskih logora u Krapini i okolici, te glavni zapovjednik i egzekutor na Maclju, zatim, ubojica s Maclja, Ivan Valjavec (Hrvat), doušnik UDBE među hrvatskim radnicima (" gastarbajterima ") u Zapadnoj Njemačkoj nakon rata, Rudolf Krivak (Hrvat), Josip Koret (Hrvat), Dragutin Koret (Hrvat), Stjepan Vinceljak (Hrvat), Šimek Leljak " Šinter " (Hrvat), Florijan Šerek (Hrvat), funkcionar UDBE nakon rata, Ivan Strmečki " Stanko " (Hrvat), ubijao nedužne ljude i u zagorskom Jesenju za vrijeme rata, Slavko Kovačec " Štefunjak " (Hrvat), Dragutin Draganić " Radobojec " (Hrvat), Josip Kovačec (Hrvat), Alojz Brodar (Hrvat), Zvon Smrečki (Hrvat), Miško Grobotek (Hrvat), August Herceg (Hrvat), i još 45 drugih partizana-ubojica na maceljskoj gori, te Leopold " Leo " Horvat (Hrvat), zapovjednik civilne OZNE u Krapini (zajedno s Hršakom izabirao dobrovoljce-ubojice za pokolj u Đurmancu i na vrhu maceljske gore Ilovec, a poslije rata radio u zagrebačkoj UDBDI, umirovljen sa činom kapetana UDBE), zatim, Branko Löw (Hrvat), oficir OZNE u Krapini, Ivica Fizir (Hrvat), istražitelj civilne OZNE u Krapini, i gradonačelnik Krapine nakon " demokratskih " promjena 1990. godine, Valent Katalenić " Valek " (Hrvat), istražitelj civilne OZNE u Krapini, Petar Bezjak " Perica " (Hrvat), zloglasni komesar koncentracijskog logora u Mirkovcu kraj Sv. Križa Začretja kod Krapine, 1945. godine, a poslije rata bio je " isljednik " zloglasne UDBE u Zagrebu, Milan Kunštek, prvi zapovjednik i " veliki i zloglasni krvoločni komandant " koncentracijskih logora kod Krapine, Branko V (i) dović (Hrvat), " komandant " komunističkog koncentracijskog logora u Oroslavlju kod Krapine, 1945. godine, Josip Frankol (Hrvat), krvoločni isljednik vojne OZNE u Krapini, Ivan Đurkin (Hrvat), krvoločni isljednik vojne OZNE u Krapini, zatim Mladen Šafranko " Marijan ", partizanski podoficir i stražar vojne OZNE u Krapini, svjedok-pokajnik o genocidu u Đurmancu, Mirkovcu i Maclju kod Krapine, 1945. godine, zatim, Dragutin Rafaj, partizanski oficir, i partizan Živko Vujčić, ubijali su, metkom u potiljak, hrvatske teške ranjenike iz zagrebačkih bolnica na Jazovki kod Sošica na žumberačkom gorju, i mnogi drugi partizanski i jugokomunistički ratni zločinci i zločinci protiv čovječnosti...

Ovoga povijesnog zasjedanja sjećamo se s ponosom, navodi se u priopćenju, s napomenom kako su dvoje Splićana Vicko Krstulović i Anka Berus bili među ministrima Vlade.

Stodvadeset članova Splita je poginulo u NOB-u, petorica su proglašena narodnim herojima: Vicko Krstulović, Ante Jurjević Baja, Ante Jonić, Ante Roje i Vlado Bagat.

VŠ NOVJ, na čelu s J. B. Titom, iz dubokog zaleđa Dalmacije, zajedno sa Štabom 4. operativne zone, čiji je komandant bio Vicko Krstulović, zbog ogromnih uspjeha dalmatinskih boraca na moru, donio je odluku o formiranju Sekcije ratne mornarice, pri Štabu 4. operativne zone, 18.12.1942. g.

Pod okriljem sve jačeg škvera rastao je radnički sportski kolektiv Vicko Krstulović.

Pri formiranju međurepubličkih granica, nakon drugog svjetskog rata, u Komisiji za razgraničenje zamijenio je Vicko Krstulović Adriju Hebranga (koji je tražio da Subotica i Boka Kotorska budu u sastavu republike Hrvatske.

Vrli autor je trebao oslikati VERTIKALU - ante jurjević baja, vicko krstulović, NIKOLA bugarčić, tito kirigin i odvojenom pasusu pisati o VOJKU KRSTULOVIĆU.

Ante Trumbić, Vicko Krstulović, Ante Pavelić, Gojko Šušak...

S otoka Visa dolaze Vladimir Nazor, predsjednik ZAVNOH-a, Vicko Krstulović i rukovodstvo NOP-a Dalmacije te niz prvaka NOP-a Hrvatske - u travnju 1945. osniva se prva demokratska vlada Federalne Države Hrvatske na čelu s Vladimirom Bakarićem.

Na području bivše Jugoslavije sve sportske organizacije, osim u Splitu, organizirale su se na iskustvu fiskulturnih društava u Sovjetskom Savezu, s više sekcija i s dotad neuobičajenim nazivima (Dinamo, Lokomotiva, Milicioner, Cement, Bratstvo, Borac, Jedinstvo...) kao i poginulih revolucionara (braća Bakić Bjelovar), pa čak i živućih (fiskulturni aktiv, pa kasnije RPSD Vicko Krstulović).

Doša san u Split radit ka nastavnik, više od deset godin radija u Brodograđevno-industrijskoj školi Vicko Krstulović.

Operativno partijsko rukovodstvo u Hrvatskoj vodili su Andrija Hebrang, Rade Končar i Vlado Popović, a u pojedinim dijelovima zemlje, kao Lici ili Dalmaciji odgovorni su bili članovi CK KPH Jakov Blažević, Vicko Krstulović, Karlo Mrazović, Pavle Gregorić, Josip Kraš itd.

No, taj zloglasni Vicko Krstulović, strah i trepet Splićana i svih ostalih, prema poznavateljima, napravio je i gore stvari od preoravanja grobova.

Taj odred je u siječnju 1942. godine preimenovan u Partizanski odred " Starac Vujadin ", a vojvoda pod imenom Voja Jović postao je partizanski komesar Vicko Krstulović.

Izvršni komitet je u studenome 1952. sačinjavalo trinaest članova (Vladimir Bakarić kao politički sekretar, Marko Belinić, Anka Berus, Antun Biber, Jakov Blažević, Zvonko Brkić, Slavko Komar, Ivan Krajačić, Karlo Mrazović, Mile Počuča, Dragutin Saili, Nikola Sekulić i Mika Špiljak), a na Trećem kongresu SKH u svibnju 1954. broj članova je povećan na petnaest (novi članovi bili su Božidar Maslarić i Vicko Krstulović).

Na koncu, Vicko Krstulović, koji nije bio učen čovjek, stvarao je firmu po firmu poslije Drugog svijetskog rata, pa su tako nastale Šibenska plovidba, Pločanska plovidba, Jugolinija, Jadroplov - kaže kapetan Radić Šimičić.

Za one mlađe koji nisu čuli za Jadransku orijentaciju vrlo lapidarno objašnjenje ovog pojma dao je još krajem 50 - ih godina Vicko Krstulović, bivši ministar pomorstva FNRJ:

Postoji groblje njemačkih vojnika iz Drugog svjetskog rata koje, sukladno zakonu, održavamo, ali ne i vojnička groblja hrvatskih vojnika iz tog rata, ustaša i domobrana, zato jer ih je Vicko Krstulović, ministar unutrašnjih poslova Jugoslavije, 1945. naredbom dao preorati - kaže Hebrang.

Na čelu mu je splitski radnik Vicko Krstulović s brojnim suradnicima, beziznimno prekaljenim borcima protiv Kraljevine Jugoslavije i režima Karađorđevića.