Standardne povijesti filozofije tvore ga kao središnju točku u razvoju njemačkog idealizma smještajući ga između Fichtea, njegovog učitelja prije 1800. godine i Hegela.

U spekulativnim terminima, tim povodom posuđenim od Fichtea, reći će: ' ' Ideja pjesništva jest proza ' '.

Onaj tko proučava Rousseaua može imati poteškoća u pravilnom tumačenju njegove povezanosti s Platonovom i Plutarhovom Spartom; povjesničar koji se bavi Spartom možda neće biti proročki svjestan Hobbesa, Fichtea ili Lenjina.

A sve je to opet povezano sa razlikovanjem svijesti i samosvijest (svijest koja se usmjerava na samu sebe, problem utemeljenja " Ja " kod Fichtea i mladog Schellinga).

Od izvornoga značenja poistovjećivanja svijesti i apsolutnoga Ja u filozofiji identiteta Fichtea i Schellinga ta je riječ danas ispražnjena od svoje biti.

Bilo je među filozofima i onih sa smislom za humor poput Fichtea koji je svijetu pokušao reći Istinu napisavši Kao Sunce jasan izvještaj za širu publiku o biti najnovije filozofije.

Âť (...) Filozofija preko Hegela, Schellinga i Fichtea treba posegnuti za Kantom, ali ne smije zanemariti mislioce koji su se usudili izgovoriti zagonetku svijeta, tj. realnu misao, koja je osnova sveg znanja ovoga svijeta.

To nepodudaranje izričito posvjedočuju uvodne riječi nakladnika časopisa " Eleuzinija 19. stoljeća " (Eleusinien des 19. Jahrhunderts), Johanna Fischera, inače jednog od majstora te berlinske lože, koji je privolio Fichtea na objavljivanje predavanja, iako navodno nevoljko (Eleusinien, I sv., 1801 i II sv., 1802).

Riječ je o vezi Fichtea sa " slobodnim zidarstvom " ili " masonerijom ", tajnim društvom tajnovite povijesti, koje zapravo, otkako je 1717. u Londonu godine stupilo u javnost osnivanjem Velike lože Engleske, nije više bilo tajno, i s kojim su mnoge veličine toga doba - poput Lessinga i Goethea ili Mozarta - bile u bliskim vezama.

U tim aspektima leži sigurno i poneki od razloga za nedoumice oko ovog Fichteova filozofskog djela, koje nije bilo uključeno u prvu publikaciju njegovih sabranih djela u izdanju njegova sina Immanuela Hermanna Fichtea.

Stankevič mu je daje primjerak Kantove Kritike čistog uma, a nakon Kanta sa Stankevičem je Bakunjin počeo izučavati Fichtea u kojemu otkriva bliskost sa svojim nazorima (Bakunjin 1979: X).

Bakunjin nakon Kanta i Fichtea otkriva Hegela, koji ga potresa iz temelja.

Zanimanje za Fichtea trajalo je otprilike godinu dana, zatim se krenuo upoznavati s Hegelom i to s njegovom Fenomenologijom duha., te se također odlučio upoznati s francuskom Enciklopedijom.

Termini ljubav i bog iz epohe zanimanja za Fichtea ostali su i u novoj epohi Hegela (Bakunjin 1976:18).

Što znači da se, paradoksalno, s opravdanjem može reći da temelj istinskog nijemstva za Fichtea nije čak ni lingvistički - iako on ima bitni odnos s određenim iskustvom jezika, jer je tu bit nacionalnog jezika definirala filozofija, kao filozofija duha i života, prvotne kreativnosti, a ne ono što se nazivlje činjenica prirodnog jezika.

Totalitarna je ideja bila prisutna već kod Fichtea.

Vidite - a to je jedina stvar koju sam želio ilustrirati, za sada citiranjem Fichtea kojega ćemo proučiti sustavno kasnije - taj nacionalizam je tu dan esencijalistički i dosta arheo-teleologijski, tako da se ne bavi ikakvom njemačkom naturalnošću ili faktualnošću - bar ne u principu i filozofijski govoreći - iz čega slijedi činjenica da je nacionalistička afirmacija posve filozofijska, da se stapa s vrednovanjem, hijerarhizirajućim vrednovanjem najbolje, istinske filozofije, s filozofijskim principom i filozofijskim telosom kao takvim.

KANGRGA: Ja sam i kao filozof djelovao u duhu i u pravom smislu Fichteova teorija-praksa-identiteta, a tek sam nešto kasnije eksplicitno insistirao na određenju tog spekulativnog stava i zadatka, realiziranog misaono do kraja u mojemu rukopisu Spekulacija i filozofija od Fichtea do Marxa.

Stoga ovdje već unaprijed želim naglasiti kako moja prevratna misaona pozicija neće biti posve jasna sve do izlaženja mojeg rukopisa pod naslovom Spekulacija i filozofija od Fichtea do Marxa.

15 Vidi Diltheyeva objašnjenja autoritarne bespovijesnosti Rousseauove koncepcije prirodnog prava: ÂťOno je dovršilo svoje negativno djelo te se njegov završetak mora shvatiti kao djelovanje Rousseaua na revoluciju, kao djelovanje Pufendorfa, Kanta i Fichtea na njemačku reformaciju.

Po tome Kant nije samo začetnik njemačkog idealizma, prethodnik Fichtea i Hegela, nego filozof koji je formulirao temeljna pitanja na koja suvremena filozofija još traži odgovore.

Filozofija religije posebno dolazi do izražaja u renesansnom razdoblju po Baruchu de Spinozi, Reneu Descartesu, Blaiseu Pascalu, Gottfriedu Wilhelmu Leibnizu, u prosvjetiteljstvu i njemačkom klasičnom idealizmu u djelima Anthonyja Ashleya Shaftesburyja, Eduarda of Cherburyja, Johna Tolanda, Matthewsa Tindala, Immanuela Kanta, Johanna Gottlieba Fichtea, Friedricha Wilhelma Josepha von Schellinga, Goerga Wilhelma Friedricha Hegela.

U liniji od Platona i Aristotela, Spinoze i Lockea, Kanta i Fichtea, Schellinga i Hegela, odnosno njihovih kapitalnih djela, svakako jest i Marx, odnosno njegov Kapital.

Pokopan je na Doroteheenstadtskom groblju, uz Hegela i Fichtea.

Kao što sam već rekao, zabrinjava me neuvrštavanje Fichtea u vezni red dok bih Grcima preporučio da pomaknu Heraklita naprijed; kao vrstan fantasista mogao bi se povremeno priključivati napadu kao treća špica.

Spoznaja i djelovanje u Kanta, Fichtea i Nietzschea ', prof. dr. Güntera Zöllera, uglednog njemačkog filozofa i jednog od ponajboljih suvremenih poznavatelja Kantove filozofije.

Da je Vaša šukunbaka naletjela na Fichtea, možda bi imala više sreće.

Istovremeno, počeo je izučavati Fichtea i Kanta, koji su imali visoki utjecaj na njega. 1794. Schelling je izdao prikaz Fichteove misli naziva Über die Möglichkeit einer Form der Philosophie überhaupt.

To djelo je bilo prihvaćeno i priznato od Fichtea osobno i odmah stvorilo reputaciju Schellinga među filozofima.

U razlučivanju bitne nacionalnosti, koja je filozofijska nacionalnost - u tom slučaju, ona koja promišlja i realizira bit ljudske slobode (u slučaju koji se razmatra ta realizacija prolazi kroz socijalizam), bit čovjeka kao bića filozofijske slobode-nacionalnosti i koja, u tom razlučivanju, stiže do toga da se brka s njemačkom nacionalnošću (a to " stiže do toga ", koje prepuštam njegovoj neodređenosti, jest cijela povijest koja se čak i ne može nazvati poviješću - i vi razumijete zašto kažem stiže do toga: da bih izbjegao da suviše rano kažem kako biva ili pušta sebe biti reprezentiranom kao njemačka nacionalnost) ili da bih izbjegao kazati pušta sebe biti otjelotvoreno (riječ otjelotvorenje pretvorila bi njemačku naciju u tijelo duhovne nacionalnosti a, kako se čini, ni kod Fichtea niti kod Grüna, neovisno o tomu kakva je razlika koja ih razdvaja. odnos nije toga tipa).