A pravdam Tomićevu pogriješku, što bi sad, cipa dlaku napola. rećemo, ja. čitam sad jednu knjigu debelu 4 prsta koja je prevedena na srpskohrvatski. ne samo da je dobro prevedena s francuskoga, nego nema u njoj tipfelera u odnosu na suvremenu hrvatsku masprodukciju ni 5 %. a nova masprodukcija nije taj naslov još stigla ni prevesti. dakako, radi se o francuskoj ljevičarskoj literaturi, o ženi onoga sartrea. i ponese me taj jezik, moraš se uživit da bi razumio što piše.

Zlatno doba pariškog Saint-Germain-des-Présa počinje još prije Drugoga svjetskog rata sa slavnim Café de Flore gdje se od 1938. okupljaju avangardni filmaši, predšasnici poetskog realizma, pjesnici i književnici, slikari i kipari, poput Jacquesa Préverta, Picassa, Giacomettija, Sartrea, Simone de Beauvoir...

Kako jedinstvena sudbina za tog impresivnog europskog intelektualca čiji su prvi objavljeni radovi nadahnuli Jean Paul Sartrea i mnoge druge ", naglašava Lévy u energičnom zalaganju za Matvejevića.

I onda čovjek, kao biće " osuđeno na slobodu " (poslužit ću se ovom izjavom; mislim Sartrea) jer u ovom svijetu, u Prirodi u kojoj živi, već " u misli drugačiji je od čiste Prirode " kroz svoju povijest promišlja slobodu, ili - kako živjeti? - i kao moralnu; etičku kategoriju.

Čovjek bi pomislio da je reinkarnacija Jean-Paul Sartrea.

U 20. stoljeću pojavili su se ateistički egzistencijalisti poput Sartrea i Camusa koji su tvrdili kako život nema nikakvu smisao, niti svoju vječnu prirodu, te smo osuđeni na improviziranje života.

zanimljiv dnevnik, jasna je i " crvena nit " koja je nastavak dosadašnjih dnevnika, malo si pretjerao u veličini, primi to kao drugarsku kritiku. zanimljiva priča, židovi u rusiji na povijesnoj prekretnici, boljševici malo naganjali obitelj, ateist koji je ortodoksnu obiteljsku religiju supstituirao filozofijom, kao što su učinili einstein i freud, prvi sa fizikom, drugi sa psihologijom. hm, trebam li spomenuti i karl marxa aškenazi židova čiji je djed sa majčine strane bio nizozemski rabin, a očeva loza je stoljećima " snabdjevala " trier rabinima. marksov otac je prvi iz linije koji je dobio sekularno obrazovanje, dobro, karlovu priču manje-više znamo i koje je " posljedice " proizveo. indikativno...; u tom smislu neobično mi je da židovka koja potječe iz ortodoksne židovske obitelji, sa pozicije ateista se razračunava sa kršćanstvom, umjesto da uzima daleko bližu " metu " a to je židovska religija. to nije neobično, obzirom da je njezin pravi guru je friedrich nietzche, ateist i ženomrzac koji je umro od posljedica sifilisa. zanimljiva privlačnost filozofa čiji koncept ubermenscha su prigrlili bad guys iz njemačke i židovska hollywoodska scenaristica. u svom dnevniku u kojem sam se dotakao epske teme, a to je utjecaj intelektualaca na začetak nacizma, nisam se stigao dohvatiti starine friedricha, no moram napomenuti da nije neobično da je nietzsche poput hessea jako privlačan frustriranim bubuljičavcima u godinama kada ti " donja udre u gornju ", i ako uz to slušaš (i čitaš) jim morrisona. imao sam genijalnog nastavnika koji mi je predavao hrvatski m. h. (tih godina početka kraja jugoslavenske povijesti-godinama sam kao srednjoškolac " žvakao " pored njih dvojice tešku materiju poput sartrea, psihoanalize i erazmove pohvale ludosti. tu prirodno pripada poput nadgradnje i carlos castaneda, flower power, east coast i hippy pokret, budizam, vodimo ljubav a ne rat), i koji nam je rekao proročanske riječi koje dakako onda nisam razumio: " jednoga dana kada odrastete i sazrijete shvatit ćete da je herman hesse kič ". kasnije kada me je život nemilosrdno pljusnuo kopitom u glavu, kombiniran različitim iskustvima koja uključuju dosta specijalnih efekata, zaključio sam da je puno stvari u koje sam se kleo intelektualni kič. uz dužno poštovanje, mislim da je i djelo gore spomenute gospoje nije daleko od ove moje konstatacije.

S druge strane najpoznatiji egzistencjalist teist Soren Kierkegaard kao i ostali egzistencjalisti prihvaca apsurdnost zivot i subjektivnost pri biranju vlastitog moralnog koda no za razliku od Sartrea koji comfort kroz potpunu slobodu pronalazi u nothingness Soren ga kroz leap of faith pronalazi u svojoj vjeri u boga

U njegovom pisanju knjiški ljudi prepoznaju i Borgesa, i Cocteaua, Hemingwaya, Sartrea (?)...

Pedesetih je s kazališnom trupom koju je osnovala gostovala po Italiji, Francuskoj i SAD-u, tumačeći likove Ibsena, Pirandella, Sartrea, Millera...

A budući da sam ja donio protivnu političku odluku, izgleda mi poštenije njegovo držanje negoli drugih intelektualaca (kao Sartrea ili Merleau-Pontyja) koji su nam, nakon što je pogibao minula, u ime Pokreta otpora držali moralnu lekciju.

Mali dućan u kojem će se prodavati jedinstveni uredski brend, nalazit će se u samom srcu boemske pariške četvrti Saint Germain des Près gdje su živjeli pisci poput Ernesta Hemingwaya i Jeana-Paula Sartrea.

U jesen 1940. nacisti su uhvatili i deportirali Sartrea u koncentracijski logor u Njemačku.

Ima tome već četrdesetak godina kako je francuska teoretičarka feminizma, Simone de Beauvoir, bivša žena bivšeg ljevičarskog pisca Jean-Paula Sartrea, pisala da se " žena ne rađa, nego da ona postaje ".

Za tebe je glavno uređena država i u tu svrhu držiš se one da cilj ne bira sredstva, spremna si čak i koalirati s narodom. (Primijeti instrumentalni karakter tvoje preporuke: boriti se za budalu radi sebe.) Pretvaraš se u Sartrea propovjednika angažiranosti koji zamjera ' ' autistu ' ' Flaubertu larpurlartističko stajanje po strani i nepoduzimanje ničega (dok se osjeća ' ' intelektualcem ' '): te zašto on nije pristao uz Komunu 1848., te zašto je on tako umišljen, te zašto govori uvredljivo o radnicima, te zašto toliko dotjeruje svoje rukopise, itd.

Evo, ako hoćeš, bit ću Flaubert za tvog Sartrea.

Unatoč odvajanju od Sartrea, mnogi i danas tvrde da je Camus bio egzistencijalist.

Popularno je i djelo Jean-Paul Sartrea " THE AGE OF REASON ", prva knjiga iz trilogije " ROADS TO FREEDOM ".

U modi je knjiga " KOJU IGRU IGRAŠ " Erica Bernea, a iznenađujući postupak Jean-Paul Sartrea koji je odbio Nobelovu nagradu za književnost uz filozofsko objašnjenje.

Znatno je kompleksnija i ambicioznija predstava HNK Split Podvala ludosti s podnaslovom Nemoguća situacija Prema Pohvali ludosti Erazma Rotterdamskog, Adamu i Evi, Kraljevu, Baladama Petrice Kerempuha, Hrvatskom bogu Marsu, Tisuću i jednoj smrti i drugim djelima Miroslava Krleže, Zatvorenim vratima Jean-Paula Sartrea te još ponekoj scenskoj klaustrofobiji u kojoj se Krleža pojavljuje kao protagonist.

Camus je došao godinu dana nakon Sartrea kao kulturni ambasador francuske vlade.

Dok je cijela hrvatska filozofija spajala mladog Marxa i Heideggera (Zuppa još i Sartrea), dok se Mišljenje Bitka preko filozofije Egzistencije rasplitalo u Biću Prakse (sve sama velika slova), ja sam, kao mali tu-bitak zapeo na jedanaestoj tezi o Feuerbachu - nije mi išao taj Skok, ni taj Put po Mišljenje Mišljenja u samo središte Mišljenja Revolucije.

Svjestan da će mu neki to možda i zamjeriti, Ivanković je za svoje sugovornike " odabrao velike svjetske filozofe i mislioce - hrabrog Sokrata, pobožnog Marka Aurelija, zajedljivog Montesquieua, vremenitog Kanta, kivnog Schopenhauera, obijesnog Nietzschea ili ništavnog Sartrea - približivši ih tako suvremenom čitatelju.

Baš tada je Camus postao prijatelj Jean-Paula Sartrea.

Egzistencijalna tjeskoba jest (moguće) zajedničko ljudsko osjećanje i jedno od temeljnih ljudskih (i ne samo ljudskih) stanja, ali to znamo najkasnije od Sartrea (koji se u tom smislu izravno nastavio na Schopenhaurea i Kierkegaarda).

Do kraja sezone, glumica Zagrebačkog kazališta mladih Urša Raukar, u Comedie de Saint-Etienne glumit će u predstavama« Iza zatvorenih vrata »Jean-Paul Sartrea u rezija Vladimira Steyaerta i u predstavi« Četrdesete »Howarda Bakera u režiji Jean-Claude Beruttija.

Uostalom, nije li u Francuskoj s fotografija Jean-Paula Sartrea i Alberta Camusa koje su odabrane za tiskanje na poštanskim markama, uklonjena cigareta?

Sizif niz padinu Upitnost smisla čovjekovog postojanja vjerojatno nikada nije tako snažno i direktno postavljena kao sredinom sredinom XX. stoljeća kroz spekulaciju autora poput Jeana-Paula Sartrea i Alberta Camusa.

Nastala je lepršava i duhovita knjiga »Trbuh filozofa od Diogena do Sartrea« koja teško da ima parnjaka u suvremenoj literaturi.

Vodeći računa primarno o sposobnosti osobe da razvije i sačuva osjećaj smisla i svrhe tijekom cijelog života, glavni doprinositelji u ovom području (npr., Irvin Yalom, Rollo May) and Europe (Viktor Frankl, Ludwig Binswanger, Medard Boss, R. D. Laing, Emmy van Deurzen) pokušali su kreirati terapije osjetljive na uobičajene ' životne krize ', koje proizlaze iz temeljne pustoši ljudske samosvijesti, do koje se prije moglo doprijeti samo preko složenih napisa egzistencijalnih filozofa (npr.) Sřrena Kierkegaarda, Jean-Paul Sartrea, Gabriela Marcel, Martina Heideggera, Friedricha Nietzschea).