Posljednja drama Antona Pavloviča Čehova napisana je kao komedija, djelomice čak i farsa, ali već je na moskovskoj praizvedbi 1904. u režiji slavnog Konstantina Stanislavskog bilo jasno da Višnjik skriva i duboko tragične nijanse sudbina svojih likova.

No, ono s čime smo suočeni u predstavi mnogo je bliže klasičnoj psihološkoj glumi kakva se još od Stanislavskog vezuje uz kazališna čitanja Čehova.

U njoj sam dramatizirao glasove iz tragedije s glasovima koji pripadaju velikim redateljima poput Stanislavskog, Craiga, Brechta, Artoa.

Naš glumački program Od imaginacije do autentične reakcije usmjeren je na spoj TIJELO-GLAS-EMOCIJA-KREATIVNOST u svakom pojedincu, uz razvijanje prepoznavanja estetskih i umjetničkih vrednota, a sam rad baziran je na glumačkim tehnikama Konstantina Sergejeviča Stanislavskog, Mihaila Čehova i Leea Strasberga pod vodstvom dramske pedagoginje i glumačke trenerice Simone Dimitrov Palatinuš.

Pacino još uvijek superiorno ujedinjuje metodu Stanislavskog i Strasberga i prirodnost starohollywoodskih glumaca i zato je, vjerojatno, prvo glumačko ime današnjeg Hollywooda.

Ova je numera predstave naročito važna jer demonstrira kako i Sistem Stanislavskog i uvriježeni postupci mnogo mlađe umjetnosti performansa doista oblikuju sasvim određeni izvedbeni protokol, dakle potpuno je nerealno tretirati ih kao suprotnosti.

Hrvatski pijanist Lovro Pogorelić održat će 16. veljače 2012. recital u Portu (Auditorium Fundação Engenheiro António de Almeida, na programu djela Chopina, Liszta i Musorgskog), a 21. veljače nastupit će u moskovskom Muzičkom teatru Stanislavskog i Nemirovič-Dančenka kao poseban i jedini inozemni gost ciklusa komornih koncerata Feliksa Korobova, šefa-dirigenta.

Na prethodnu temu o Sustavu Stanislavskog i Metodskoj glumi vrijedi se nadovezati nekolicinom naslova (abecednim redom) koji se mogu pohvaliti izvanrednim glumačkim interpretacijama.

Radionica pod nazivom« Tijelo izvođača u metodama Meyerholda, M. Chekhova i Stanislavskog », koja se bavi biomehanikom, psihološkim gestama i fizičkim radnjama, organizira se od 5. do 11. studenog u talijanskom gradu Massa, pod vodstvom Sergeja Ostrenka.

Nekrošius režira na način vrlo blizak danas popularnoj teoriji dekonstrukcije razara čehovljanske motive i mit o scenskom uprizorenju Čehova koji se zasniva na metodi Stanislavskog.

U njemu se osjeća Reinhardtova briga da se opera ispuni suvremenom krvlju; Appijina uporaba svjetla, oblika, prostora; Craigovo odbacivanje, u ime predstavljanja radnje kao trenutačnog sna, da se scenske upute opernog teksta temeljno uzimaju u obzir; odlučnost Stanislavskog da se dođe do izvora osobnosti likova i njihovih radnji; Meyerholdova sklonost da pokrete na pozornici učini u određenom smislu ÂťkontrapunktnimÂŤ u odnosu na glazbu.

Tečaj će biti održan od 3. do 29. rujna o. g. na engleskom jeziku, u trajanju od 84 radna sata, a temelji se na učenjima ruskog glumca, redatelja i teoretičara umjetnosti Konstantina Stanislavskog i drami ' Višnjik ' Antona Pavloviča Čehova.

Stoga se njegovo istraživanje scenskog izričaja i kazališne sintakse sastojalo u sjedinjavanju ' verbalnog ' i ' ne-verbalnog ' teatra, tradicionalnih i suvremenih plesnih stilova, te dramskog teatra (radovi Stanislavskog, Meyerholda, Artauda, Grotowskog).

Bilo da smo radili takve gluparije ili Stanislavskog, podučavali su nas da uvijek idemo iz sebe.

Cosima Wagner imala je gotovo 60 godina 1896, Adolphe Appia još ni 35. Taj generacijski jaz bio je važan za razvoj postavljanja opere na pozornicu, jer su Appia i neki od njegovih suvremenika u kazalištu ⠀ ljudi poput Maxa Reinhardta, Edwarda Gordona Craiga, Constantina Stanislavskog i Vsevoloda Meyerholda ⠀ živjeli u opernom svijetu koji se dosta razlikovao od njihovih starijih kolega.

Osim nasljednika Stanislavskog u najpoznatijoj ruskoj kazališnoj kući, Jefremov je osnovao i kazalište Sovremenik, koje i dalje djeluje.

Stanislavskog, koji je rekao Ljubi umjetnost u sebi, a ne sebe u umjetnosti., Michaela Čehova čije tehnike obožavam, Leeja Strasberga, Grotowskog do glumaca kojima se divim.

Inspirirala je Čehova, Zolu i Stanislavskog, očarala je Shawa, oduševila Chaplina i opčinila Isadoru Duncan.

Riječima prof. Ognjenke Miličević jedan od rijetkih istraživača glumačke igre danas u Europi, izvanredan interpret metode Stanislavskog (Jana Pavlič), redatelj jednog od najboljih Čehova koje sam u životu vidio, jedan od onih koji je nesumnjivo našao to za čim tragaju generacije i generacije svjetskih redatelja (Jovan Ćirilov), pedagog najbolje treniranih glumaca u metodi, njihov talent i želja po učenju podsjetile su me na Actors studio od godine 1968. do Strasbergove smrti, jedan od najkreativnijih ljudi koje sam imao sreću upoznati (Ed Kovens), autor savršene predstave, slovenski Peter Brook (Goran Cvetković), redatelj predstave s najvećom odličnošću umjetnosti glume, koja uistinu pomiče parametre naše emocionalne i intelektualne stvarnosti (Nataša Govedić), uistinu suvremeni kazališni Mozart (prof. dr. Darko Gašparović).

Od Stanislavskog sam naučila rabiti metodu supstitucije.

Piotr Fomenko, najstariji od njih, po č iva na snažnoj tradiciji Stanislavskog, a njegova su kazališna opsesija glumac i književni ruski klasici.

On i njegovi suvremenici Harold Clurman, Lee Strasberg, Stella Adler i Bobby Lewis upoznali su se 1930 - tih godina s idejama Konstantina Stanislavskog, i otada neprestano mijenjaju lice američke glume.

Nekrošius režira na način vrlo blizak danas popularnoj teoriji dekonstrukcije razara čehovljanske motive i mit o scenskom uprizorenju Čehova koji se zasniva na metodi Stanislavskog.

Bio je ekspresivan glasom i pokretom, na granici posvemašnjeg uživljavanja u lik koji dočarava, po tada slavnim principima kazališta Stanislavskog i Eliaha Kazana Posebno je volio igrati likove u djelima suvremenih američkih pisaca a glavni mu je uzor bio Marlon Brando.

Nadahnut naturalizmom tek osnovanog Moskovskog hudožestvenog teatra Stanislavskog i Nemirovič-Dančenka, Gorski je težio logičnijem i istinitijem prikazu razdoblja baletne radnje.

Program se fokusira na praktična istraživanja psihofizičkog instrumentarija izvođača u učenjima ruskih inovatora Vsevoloda Meyerholda, Michaela Chekhova i Konstantina Stanislavskog.

Svečana ceremonija uručivanja nagrada, u koju spada i novčani iznos, održaće se 15. studenog na dan završetka festivala Sezone Stanislavskog.

Radionica je uključivala vježbe za scenski govor, scenski pokret, vježbe koncentracije, vježbe savladavanja unutarnjeg i vanjskog prostora, vježbe imaginacije i osjetilnog prisjećanja, vježbe koje razvijaju odnos s partnerom, vježbe intuicije itd., a sve su bile " naslonjene " na učenja glavnih glumačkih teoretičara 20. st.: Stanislavskog, M.

Ipak, moramo se prisjetiti Stanislavskog koji je davno zaključio da ono što glumac misli o svojoj igri nije uvijek pravi pokazatelj onoga što zapravo radi na sceni, niti je mjerilo dojma koji ostavlja na publiku.

Kada su Konstantina Sergejeviča Stanislavskog pitali kako treba igrati za djecu, odgovorio je: Isto tako kao i za odrasle