Ako se Kranjčević izražavao slobodnim i vezanim stihovima širokoga daha, onda je Fran (pravim imenom Vladimir) Mažuranić (1859. ⠀ 1928.), nećak Ivana Mažuranića, inspiriran Pjesmama u prozi Ivana Sergejeviča Turgenjeva, za iskazivanje svojih opažanja i raspoloženja izabrao sažeti oblik na granici crtice i pjesme u prozi, kojemu u hrvatskoj književnosti nema konkurenta. Ä etrdesetak takvih tekstova sabrao je u zbirku Lišće (1887.), a onda je na četrdeset godina zamukao i nestao negdje u svijetu.

Bio je pretplatnikom ruskih časopisa Nevoje vremja i Njiva, a i propagirao je djela Turgenjeva i Tolstoja.

Od antike do Turgenjeva ništa se ne mijenja - starci kukaju za dobrim starim vremenima kada je sve bilo bolje, a mladci im uzalud prigovaraju da su ona nepovratno prošla i da bi im bolje bilo kada bi, barem u glavi, popili nekakav eliksir koji bi im pomogao da se pomlade, da premoste jaz i da ih shvate.

Kod nas je baš kao kod Turgenjeva: svi sede i raspravljaju o ljubavi.

" Neka ispriča " " Uradimo kao kod Turgenjeva " Čak je i stari Mitric rekao: " Uradimo... "

- Naravno - dodao sam ja - kod Turgenjeva je sve to malo drugačije, kod njega se svi skupljaju oko kamina, u cilindrima, s lepršavim zaboima...

Pa ti, sigurno, nisi ni čitao Ivana Turgenjeva...

Zato je to samoograničavanje, šta li je? postoji takvo naredjenje stida, od vremena Ivana Turgenjeva... i zatim kletva na Vorobjovim gorama...

Šimunović je pisac koji je obnovio stil realističke književne baštine, uz uzore poput Gjalskog, Dostojevskog, Tolstoja, Turgenjeva.

Prevodio je sva djela Sienkiewicza (" Potop ", " Ognjem i mačem ", " Quo Vadis ", " Križari " i dr.), Gogolja (" Mrtve duše "), Dumasa (" Grof Monte Kristo "), Turgenjeva, Tolstoja (" Vojna i mir "), Dostojevskog, Schillera, pjesme Nekrasovljeva (" Komu je dobro u Rusiji ") i druge.

Pa čitam ' Kad nešto dovoljno jako želiš, cijeli će se svijet urotiti da ti pomogne da to ostvariš ', i umjesto da ko oparena bacim tekst koji se savija pod težinom floskula, prisjećam se rokovnika koji sam u srednjoj otuđila mami i u koji sam prepisivala stihove i dubokoumne citate od Turgenjeva, Jesenjina i Johnnyja Štulića, i u kojem sam imala istu tu rečenicu.

Negdje duboko unutar njezinih raskošno uvezanih svezaka Cervantesa i Turgenjeva, Borgesa i Fowlesa skriva se tajna njezina nestanka.

NACIONAL: Možete li izdvojiti nekoliko dobrih predstava? Od recentnijih sviđaju mi se Magellijeve predstave Mjesec dana na selu Turgenjeva i Ujak Vanja Čehova, te Trilogija o ljetovanju Janusa Kitze, u kojoj zbog duljine trajanja mnogi nisu prepoznali vrijednost.

8. Resi jednom Puskin da uplasi Turgenjeva i sakri se ispod klupe na Tverskom bulevaru.

I Gogolj takodje resi da istog dana isprepada Turgenjeva, preobuce se u Puskina i sakri ispod klupe.

Turgenjeva, najdotjeraniji su dio autorova književnog rada.

Od Moskve, sve su bili filosofski eseji i memoari, sve su bile pesme u prozi kao kod Ivana Turgenjeva...

Neki među njima bili su stoljećima normalni, lipo smo živili i komunicirali ka ljudi, a onda je najedanput cila vlaška Hrvatska privodila i plagirala Turgenjeva, ka da ih je uhvatilo slavensko stepsko bisnilo.

Od Sofokla do Turgenjeva ništa se promijenilo nije - jedni ne razumiju druge.

U sezoni 1996./97. Paolo Magelli dobio je Nagradu hrvatskog glumišta za režiju predstave Ujak Vanja Antona Pavloviča Čehova u izvedbi ZKM-a, a već godinu dana poslije ista mu je nagrada dodijeljena za režiju predstave Mjesec dana na selu Ivana Sergejeviča Turgenjeva u izvedbi Dramskog kazališta Gavella iz Zagreba.

Rusija, nekoć jedno od najznačajnijih izvorišta zapadne književnosti i glazbe zemlja Turgenjeva i Čajkovskoj sve više nalikuje Nigeriji pod snijegom, primjećuje britanski povjesničar.

Možda upravo zato što se radi o predstavi " Mjesec dana na selu " Ivana Sergejeviča Turgenjeva, poznatog ruskog pisca.

Romani, pjesme, drame - sve što je prizašlo iz pera Turgenjeva, do danas je ostalo prepoznatljivo po svom vrhunskom i jedinstvenom izrazu.

Spomenimo da su u ovoj tiskari objavljeni i neki važni književni prijevodi na hrvatski jezik, primjerice " Božićna pjesma " Charlesa Dickensa, što je i prvi hrvatski prijevod tog engleskog klasika, zatim " Prkonjica " i " Zapisi " ruskog književnika Ivana Sergejeviča Turgenjeva itd, rekao je Maštrović.

Ovu crtu u hrvatskome jezičkome mediju slijede radovi Vladimira Rozova, primjerice Rusija Ivana Turgenjeva, objavljen u Novoj Evropi 1933. godine.

U duhovnome portretu Ivana Turgenjeva Rozov je pisao kako je književnik u sebi nosio mnoge osobine svojih suvišnih junaka, kako je stradavao od pretjerane refleksije i slabosti volje, i nije umio da sebi stvori mjesto u svijetu.

Stoga je i većina naroda iskreno pozdravila nametanje socijalističkog realizma: to je bio znak da je režim u potpunosti odbacio posvećenost revolucionarnoj ideji uspostave proleterske ili sovjetske forme kulture koja bi se razlikovala od kulture prošlosti. (...) Suvremeni pisci poput Ahmatove nisu mogli pronaći izdavača, ali sabrana djela Puškina i Turgenjeva, Čehova i Tolstoja (premda ne i Dostojevskog) tiskana su u milijunskim nakladama kako bi se novo čitateljstvo upoznalo s njima. Taj povratak klasičnoj kulturi dosegnuo je vrhunac 1937, na stogodišnjicu Puškinove smrti, kada su se

Duhovna klima koju je stvorio Svetozar Marković, pojava mladog radikalizma u političkom i društvenom životu Srbije sedamdesetih i osamdesetih godina, književni krug koji se okupljao u kući pjesnika Jovana Ilića, djela ruskih pisaca Černiševskog, Turgenjeva i, naročito, Gogolja i njegovog Revizora sve to imalo je presudan utjecaj na idejno formiranje mladog Nušića u vremenu dok je u Beogradu završavao gimnaziju (1874. 1882.), pripremajući se da započne svoju literarnu i kazališnu aktivnost.

Zatim da mu donesu knjige omiljenih ruskih autora Gogolja, Tolstoja i Turgenjeva.

Uskoro očekujte djela Vergilija, Goethea, Dickensa, Daudeta, Turgenjeva, Gogolja, Maupassanta, E.